Piše: dr. Ivica Granić
Kako se primiče datum održavanja koncerta sve mi se čini kako će više hitnih službi, poljskih bolnica, helikopterskih službi i sl. trebati lijevim opančarima nego ljudima koji će uživati na koncertu. Donekle se moglo pretpostaviti kako mentalitet šumskih tifusara, pripuštenih u Hrvatsku 45te, kako će vrlo teško apsolvirati događaj, međutim intenzitet mnogobrojnih reakcija, koje se simultano množe s primicanjem datuma održavanja koncerta, ipak iznenađuje u stanovitoj mjeri.
Već neko vrijeme pratim novu SDP-ovu zvijezdu, mladu Saru Medved, za koju od početka tvrdim kako zapravo ima posve krivo prezime, primjerenije bi, naime, bilo Koza, Hijena… ili Jazavac. Štojaznam, Pantagana, možda. Štakor.
Zadnjih dana njeno i njihovo antihrvatstvo, sada umotano u celofan silne brige za zdravlje posjetitelja koncertu, sve više tu njihovu ujdurmu doživljavam kao poruku ohrabrenja da se ide, nego kao lako čitljivu provokaciju s uvijenim pozivom da se ne ide, jer tobože sigurnosno nije pametno.
Zapravo je jako dobro da se sve ovo događa, da i one zadnje nevjerne Tome shvate kakvi ljudi žive pored nas, s nama, i s koliko intenziteta mrze hrvatsku državu, koju ili oni ili njihovi roditelji nikada nisu željeli. Da svi oni politički amateri, dali samo amateri, koji su 91. zagovarali takozvani institut pomirbe, koji su bili protivnici lustracije i sličnih opasnih i u politici nikada i nigde zabilježenih trendova, možda nakon svega ipak konačno shvate da je bilo potrebno provesti i deset lustracija, a sve one koji su zagovarali tzv. pomirbu ispravno okarakterizirati ili kao političke amatere ili kao dobro pripremljene agente Udbe i Kosa, koji su planski sudjelovali u toj možda i najbolje pripremljenoj akciji Udbe od njezinog osnutka.
Radi usporedbe, valja se prisjetiti recimo dočeka hrvatskih nogometaša, ili još bolje posjete svetog oca Pape Hrvatskoj, kojom prilikom je potpuno isti broj posetitelja nazočio događaju, upućeni kažu čak i nekih stotinjak tisuća više. Prilikom Papinog posjeta ‘događaj’ se odigravao na puno zahtjevnijem prostoru, u samom centru grada, dakle manjem prostoru koji je i iz sigurnosnih i iz medicinskih razloga znatno teže kontrolirati. Ali, gle čuda, tada nitko nije pravio problem oko svih ovih pitanja koja se danas postavljaju. Kao što sasvim sigurno takva pitanja ne bi bila postavljana da kojim slučajem na kasalištu nastupa stanovita Prijovićka, Bajaga ili neko od sličnih, kada bi ovi kojim slučajem bili u stanju prikupiti pola milijuna ljudi na jednom koncertu.