“Vicarius Christi, non ut gloriam suam quaerat, sed ut Deo et proximo humiliter ministret.”
U vremenu kada naš svijet sve više podliježe sekularizaciji, površnosti i prividu moći, postavlja se jedno bitno pitanje: jesmo li mi vjernici, počeli gledati na izbor novog pape očima svijeta, umjesto očima vjere?
Promatram komentare, medijske natpise, analize o “impozantnosti ličnosti”, “potencijalu za reforme”, “stilskim iskoracima”, i čini mi se da smo u opasnosti da i ovaj izbor promatramo kroz prizmu sekularnog spektakla. U tom duhu, izbor pape gotovo se pretvara u događaj nalik na izbor svjetskog lidera, pa čak i medijske zvijezde – a to nije ni njegovo poslanje, ni njegova misija.
Pape dolaze iz raznih zemalja, različitih su karaktera i temperamenta, ali ono što ih određuje nije njihova osobnost, već njihovo služenje Kristu i Crkvi.
Papa nije ovdje da se svidi svijetu, nego da služi kao čuvar vjere, nasljednik svetog Petra, pastir Kristovih ovaca. Nije mu svrha pratiti duh vremena, nego buditi savjest svijeta, širiti Radosnu vijest i pozivati na vjernost Istini.
Zato se kao vjernik nadam da ne ćemo izgubiti iz vida ono što je bitno: vjera u Isusa Krista, poslušnost Bogu i ljubav prema bližnjemu.
Sve drugo – reforme, komunikacijske vještine, zalaganje za mir u svijetu, borba protiv socijalnih nepravdi – može imati svoje mjesto, ali ne smije zauzeti ono prvo. Crkva nije nevladina organizacija, nije politička stranka, ni društveni pokret.
Ona je Tijelo Kristovo. Njezin temelj nije čovjek, nego Bog. A njezina snaga nije u popularnosti, nego u vjernosti Evanđelju.
Naša vjera ima više od 2000 godina dugu baštinu – Tradiciju koja nas nije sputavala, nego nas je nosila kroz najmračnije povijesne trenutke.
Teolozi vjere, crkveni naučitelji i svetci kroz stoljeća nisu bili “influenceri” svog vremena, nego svjetionici Božje prisutnosti. U tom duhu, svaki papa, bio on mlad ili star, iz Europe, Afrike ili Amerike, treba biti prije svega sluga slugu Božjih, a ne figura od koje očekujemo da bude simpatičan medijima i moćnicima ovoga svijeta.
Pozvani smo moliti za papu – ne da bude po našoj mjeri, nego po Božjoj volji.
Neka nas i njega vodi Duh Sveti, a ne duh ovoga svijeta.
I neka u središtu našega i njegovog pogleda ne bude čovjek, već Onaj koji se je utjelovio, koji je bio mučen i razapet kako bi nas otkupio i koji je uskrsnuo – Isus Krist, koji je Put, Istina i Život.
„Namjesnik Kristov, ne da traži svoju slavu, nego da ponizno služi Bogu i bližnjemu.“
Ivica Ursić