Današnja povijest, zapisana u krvi i suzama nevinih, pokazuje paradokse koje samo hrvatski narod doživljava. Dok cijeli svijet, od Amerike do Europe, od Azije do Afrike, jasno razlikuje pobjednike od poraženih, jedino Hrvatska , narod koji je izvojevao pravednu i obrambenu pobjedu u Domovinskom ratu , dopušta da se na njenim trgovima, ulicama i institucijama i dalje šepuri obilježje agresora i poraženih ideologija: zvijezda petokraka, simbol zla, uništenja, krvoprolića, čisto obilježje znaka sotonina.
Pogledajmo današnji dan: s jedne strane, potresna komemoracija i ukop 814 mučenika iz Jazovke, čiji su životi utrnuti bez suda i krivnje, samo zato što su bili Hrvati i što su voljeli svoju domovinu. To je rana koja još uvijek krvari, a tek se sada, desetljećima poslije, njihovi posmrtni ostaci dostojno polažu u hrvatsku zemlju. S druge strane, u Hercegovini, na Bilima iznad Mostara, vjernici su se okupili na Svetoj misi, moleći se za duše svih stradalih Hrvata, svjedočeći vjeru i zajedništvo koje nas drži uspravnim kroz stoljeća.
I ukop posmrtnih ostataka iz Jazovke, kao i komemoracija pobijenima na Bilima nas opominju kroz suze koje klize niz naše obraze kako je sjećanje na te žrtve tek nadomjestak jednoj i vječnoj istini koja vapije iz dubina tih jama i grobišta s bijelim križevima, koji nam uvijek, danas i zauvijek opomenu šalju ;putniče stani ni koraka dalje, pomoli se i onda dalje kreni……jer dalje se krenuti ne može ukoliko nad tim stratištima ne zastanemo i ne oslušnemo vapaje onih koji nas iz tih dubina zovu tražeći od nas ništa drugo doli istinu, koja nas jedino oslobađa kako je to lijepo na današnjoj propovijedi na Bilima istaknuo provincijal hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.
Kreni ali se uvijek vrati, opominji plači, traži, kucaj ,preklinji, prijeti, za vratove stegni one koji istinu skrivaju a moraju je reći.
Hrvatski narod je dosta kukao, jecao, molio, stenjao, podnosio na pravdi Boga da ga gaze, ubijaju, kolju, proganjaju, zlostavljaju, varaju i kradu pa tako sve do dana današnjega, čak i od onih koji sjede u prvim redovima takvih komemoracija i ukopa ispod svojih zatamljenih sunčanih naočala.
I onda, dok se narod u takvim trenucima sabire u boli, hrvatska država još uvijek tolerira i čak subvencionira slavljenje simbola pod kojima su ti isti ljudi ubijani i bacani u jame. Zamislite, primjerice, da u Francuskoj itko smije nositi nacističke zastave dok Francuzi oplakuju žrtve Gestapoa? Ili da u Poljskoj, gdje su milijuni nestali u logorima, itko javno ističe simbole onih koji su gazili njihovu slobodu? Nemoguće! Jer pobjednici drže do istine, pravde i poštovanja vlastite žrtve.
To izgleda samo može u „lijevoj našoj“ koja još uvijek nije postala LIJEPA NAŠA!
Samo u Hrvatskoj, nažalost, političke elite, zarobljene u vlastitim kompromisima, interesima i komoditetima , ne razlikuju zločinca od žrtve, pobjednika od poraženog. Zvijezda petokraka, pod kojom su iskopane jame Jazovke, Macelja, Kočevskog roga i tisuće drugih stratišta, još uvijek se predstavlja i šepuri kao “antifašistički simbol”, što je svojevrsni salto mortale najgorih zločinaca u povijesti čovječanstva koji su se u Hrvatskoj namnožili kao gusjenice, muhe i komarci koji nam svakodnevno piju krv a nakotili su se jer ih nismo smjeli potamaniti jer nam taj način svojstven samo Hrvatima nije dopustio osvetu koju je zamijenio jedini i vječni oprost kako nam je to usađen u gene prigodom našeg rođenja, a u stvarnosti taj krvavi znak zvijezda petokraka je znak smrti, progona i nacionalnog poniženja.
Zato današnji prizori iz Jazovke i s Bili poručuju jedno: hrvatski narod mora prestati živjeti u laži. Mora se osloboditi te laži. Ne može se graditi budućnost na lažnom izjednačavanju i sluganstvu prošlosti. Žrtve traže istinu, a istina je jednostavna : Hrvati su u 20. stoljeću dvaput morali prolaziti kroz križni put, a tek u Domovinskom ratu izvojevali su svoju pravu pobjedu i slobodu.
Vrijeme je da Hrvatska, kao i sve druge pobjedničke nacije, konačno kaže: Nikada više obilježjima poraženih ideologija na našim trgovima! Nikada više zvijezdi petokraci nad glavama onih čiji su očevi i majke bačeni u jame!
Samo tako ćemo pokazati da cijenimo vlastite mrtve i da vjerujemo u pobjedu koja nam je darovana po cijenu krvi, žrtve i ljubavi.
Nek tako bude u ime Oca, Sina i Duha Svetoga!
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba