12.9 C
Mostar
Nedjelja, 15 ožujka, 2026
Objavljeno:

Dokumentirano! Fašistički ustanak u Srbu!

Hina, Nacional, Jutarnji list i drugi mediji javljaju danas o pismu Zajednice žrtvoslovnih udruga s prijedlogom za sprečavanje Pupovčeve “profašističke” komemoracije u Srbu.

Zajednica citira povjesničara dr. sc. Amira Obhođaša i dokumente iz njegove knjige: “Vojne operacije u istočnoj Bosni, zima 1941./1942”, o sastanku koji je održan 23. srpnja, četiri dana prije velikog pobunjeničkog napada, u kojem se “ustanici” stavljaju pod kontrolu fašističkih talijanskih postrojbi.

Neformalni kontakti postojali su i ranije, a zbog ovag sastanka logičan je zaključak: događaji u Srbu 27. srpnja 1941. nisu antifašizam, nego profašizam! Borba protiv hrvatskih susjeda i njihove nove države, a za talijanske interese!

Na tom sastanku, održanom 23. srpnja u Benkovcu, srpsku su stranu predstavljali Momčilo Đujić, Boško Desnica, Vlado Novaković, Savo Omčikus i nekoliko pravoslavnih svećenika i bivših časnika kraljevske Jugoslavenske vojske.

O tijeku sastanka talijanski poručnik Emilio Creoli izvijestio je: „Održan je sastanak prema vašim instrukcijama, uglednih ličnosti srpskih emigranata, ranije zapaženih političkih figura. Sastanak se održao u duhu prijateljstva prema kraljevskoj oružanoj sili i talijanskoj zastavi. Oni su potpuno prihvatili našu sugestiju i vratit će se u svoje krajeve, gdje će raditi onako, kako ste vi, Ekselencijo zahtijevali, tj. radit će da se Kninski i Gračački kotar sjedine pod Kraljevinu Italiju. Oni su sami isticali da je naša i njihova politika zajednička, jer nam prijeti ubojstvena opasnost od komunističkih bandi. Mi smo im obećali financijsku i materijalnu pomoć, svotu koju ćete vi odrediti.“ Ovi pregovori doprinijeli su daljnjem širenju ustanka. (Obhođaš, 2020, str. 79)

Kasnije su održani i novi sastanci s fašistima. Primjerice, u Otriću, 11. kolovoza, čemu je prethodila skupština srpskih sela s područja Srba i Donjeg Lapca, na kojoj je prisustvovalo više stotina ljudi. Skupština je sazvana na Rađenovićevu i Omčikusovu inicijativu. Na skupštini je izabrana delegacija za pregovore sa Talijanima koju su predvodili Rađenović i vođa ustanka iz sela Dugopolje kraj Srba Milan Tankosić, a u delegaciju su ušli i predstavnici štaba gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu, među kojima je i Đoko Jovanić kao član KPJ-a. (Obhođaš, 2020, str. 92).

Posljedice sastanaka i zajedničke pobune četničkih i komunističkih skupina dobro su poznate Hrvatima iz tih krajeva: slijedila su im masovna ubojstva u Borićevcu, Brotnju, Kulen Vakufu i drugdje te dugogodišnje izgnanstvo bez prava povratka.

I evo sada, 2025., u Hrvatskoj se i dalje uz manje-više otvorenu podršku (ovaj put hrvatskih, a ne talijanskih) vlasti, obilježavaju i, na neki način slave, ti zločini.

Zajednicu žrtvoslovnih udruga čine Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatski obredni zdrug Jazovka, Hrvatski domobran (Zaprešić, Zadar, Duga Resa, Split),
Žrtve za Hrvatsku i Udruga Ličana župe Borićevac.

Sutra, 27. srpnja 2025. predstavnici Zajednice organiziraju komemoraciju u Borićevcu, posvećenu ubijenima u profašističkom srpskom ustanku 1941. Podržite ih širenjem ove obavijesti.

Najčitanije