Facebook objava
Srbijanska propaganda od 1990. nije bila samo laž nego namjerno konstruirana mašina za dehumanizaciju Hrvatske. To je bila industrija straha koja je iz Beograda svakodnevno pumpala izmišljotine o navodnoj ustaskoj državi kako bi prikrila ono što se stvarno događalo – planiranu agresiju. Dok su mediji vrištali o fašizmu u Zagrebu, prava opsesija fašizmom bila je samo dimna zavjesa za politike koje su dobro znale da izmišljaju neprijatelja.
Svaki hrvatski simbol proglašavan je ustaskim, svaka izmišljena priča servirana kao činjenica, svaki incident napuhan do ludila. Cilj je bio jednostavan: stvoriti atmosferu u kojoj će narod pristati na rat jer vjeruje da brani goli život. To nije bila greška, to nije bilo pretjerivanje – to je bio sustavno vođen projekt. Strah kao alat, laž kao metoda, propaganda kao oružje.
Istina, koliko god nekome bila neugodna, glasi ovako: priča o ustaskoj Hrvatskoj nije nastala zbog Hrvatske nego zbog politike Srbije koja je trebala izgovor. Trebao im je mit, neprijatelj, fantom NDH. I zato su ga stvorili. Smišljeno, organizirano i beskrupulozno.
Danas, kad se isti narativi povremeno vraćaju, treba reći bez okolišanja. To nije analiza, to nije povijest, to je recikliranje laži koje su već jednom poslužile za razaranje, okupaciju i smrt. Onaj tko danas ponavlja tu propagandu, ne prenosi istinu nego održava na životu najopasnije miselne obrasce devedesetih.
Laž o ustaskoj Hrvatskoj nije samo velika laž. Ona je temelj cijelog propagandnog projekta koji je opravdavao rat. I zato se mora rušiti svaki put kada se pojavi.