𝐑𝐎𝐁𝐄𝐑𝐓 𝐉𝐀𝐍𝐈Ć 𝐢 𝐃𝐀𝐌𝐈𝐑 𝐏𝐋𝐀𝐕Š𝐈Ć, 𝐮𝐧𝐢š𝐭𝐞𝐧𝐣𝐞 𝐏𝐑𝐕𝐎𝐆 𝐓𝐄𝐍𝐊𝐀 𝐮 𝐛𝐢𝐭𝐤𝐢 𝐳𝐚 𝐕𝐮𝐤𝐨𝐯𝐚𝐫, 𝐩𝐨č𝐞𝐭𝐚𝐤 𝐎𝐏Ć𝐄𝐆 𝐍𝐀𝐏𝐀𝐃𝐀 𝐧𝐚 𝐕𝐮𝐤𝐨𝐯𝐚𝐫 𝐢 𝐟𝐨𝐫𝐦𝐢𝐫𝐚𝐧𝐣𝐞 “𝐊𝐔𝐊𝐔𝐑𝐔𝐙𝐍𝐎𝐆 𝐏𝐔𝐓𝐀”, 25. kolovoz 1991. godine. Neka djeca i mladi nauče kako su 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐨𝐦 𝐤𝐫𝐯𝐥𝐣𝐮, obični i mali ljudi, 𝐫𝐚𝐭𝐧𝐢𝐜𝐢 𝐮 𝐭𝐫𝐚𝐩𝐞𝐫𝐢𝐜𝐚𝐦𝐚 𝐢 𝐭𝐞𝐧𝐢𝐬𝐢𝐜𝐚𝐦𝐚 stvarali Slobodnu i Neovisnu Hrvatsku.
Na današnji dan, 25. kolovoza 1991. godine, Dragovoljci 𝐑𝐎𝐁𝐄𝐑𝐓 𝐉𝐀𝐍𝐈Ć 𝐢 𝐃𝐀𝐌𝐈𝐑 𝐏𝐋𝐀𝐕Š𝐈Ć, uništili su 𝐏𝐑𝐕𝐈 𝐓𝐄𝐍𝐊 u bitki za Vukovar a drugi u Hrvatskoj.
Toga se dana JNA otvoreno stavlja na stranu srpskih pobunjenika i svi zajedno počinju napadati Vukovar brodovima sa Dunava, zrakoplovima i helikopterima iz zraka te pješaštvom, tenkovima, topništvom i raketama sa kopna. Toga dana ZAPOČINJE OPĆI NAPAD NA VUKOVAR koji je trajao punih 88 dana sve do pada Borova naselja 20. studenoga 1991.godine.
- kolovoza 1991. godine, u ranim jutarnjim satima, kamion JNA za prijevoz hrane nije se htio zaustaviti na našoj barikada već ju je htio zaobići i naletio je na minu pokraj barikade u Borovom naselju. To je bio povod da iz Vukovarske vojarne izađe kolona od 6 tenkova i da krenu preko Sajmišta u smjeru Borova naselja. Po zapovijedi zamjenika zapovjednika 𝐏𝐞𝐭𝐫𝐚 𝐏𝐞𝐫𝐢ć𝐚 a uz suglasnost 𝐳𝐚𝐩𝐨𝐯𝐣𝐞𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐨𝐛𝐫𝐚𝐧𝐞 𝐕𝐮𝐤𝐨𝐯𝐚𝐫𝐚, 𝐈𝐯𝐢𝐜𝐞 𝐀𝐫𝐛𝐚𝐧𝐚𝐬𝐚, u kotlini između lijeve i desne Supoderice, Robert Janić “Prsan” i Damir Plavšić “Plavi”, postavljanjem protutenkovskih mina uništavaju tenk “ralicu” koji je bio na čelu kolone. Pripadnici voda desne Supoderice i nekoliko pripadnika voda lijeve Supoderice, vodili su oko sat vremena borbu protiv tenkova koji su bili zaglavljeni u kotlini. Bez obzira što su imali samo ručno pješačko naoružanje, sa štapinima dinamita, molotovljevim koktelima i ručnim protutenkovskim bombama uspjeli su oštetiti još jedan tenk (zadnji u koloni). Nakon sat vremena NERAVNOPRAVNE borbe očekivali smo predaju posada tenkova jer su ostali bez streljiva ali umjesto predaje uslijedio je dogovoreni prekid vatre a mi dobivamo zapovijed da propustimo kolonu tenkova i povučemo se na pričuvnu liniju.
Neprijateljske su snage odmah izigrale dogovor i umjesto da tenkove izvuku natrag u vojarnu oni ih premještaju na brdo “Pašnjak” kod “Lovačkog doma” i ukopavaju ih. Zauzimanjem brda “Pašnjak”, neprijateljske snage presijecaju komunikaciju između Sajmišta i Bogdanovaca te kontroliraju naselje Lužac, šumu “Adicu” i cestu Priljevo (cestovna komunikacija Vukovar-Borovo naselje”. Zbog neprijateljskog zauzimanja brda “Pašnjak” i stavljanja Vukovara u okruženje, prisiljeni smo na formiranje puta kroz kukuruzna polja (“𝐊𝐮𝐤𝐮𝐫𝐮𝐳𝐧𝐢 𝐩𝐮𝐭”) koji je bio jedina komunikacija između Vukovara i Bogdanovaca, odnosno, slobodne Hrvatske.
Robert Janić, Dragovoljac i naš Heroj preminuo je od karcinoma, neka počiva u miru i neka se njegovo junaštvo nikada ne zaboravi.
Niti jedan pripadnik voda desna Supoderica za ovu junačku akciju u kojoj su kolonu tenkova napali lovačkim puškama, štapinima dinamita, molotovljevim koktelima i ručnim protutenkovskim bombama, nisu dobili nikakvo priznanje niti odlikovanje. Akcija je posebna jer pokazuje 𝐈𝐙𝐍𝐈𝐌𝐍𝐔 𝐇𝐑𝐀𝐁𝐑𝐎𝐒𝐓 𝐈 𝐉𝐔𝐍𝐀Š𝐓𝐕𝐎, kazali bismo ludost, jer smo se pješačkim naoružanjem borili protiv čeličnih grdosija od kojih svaka teži između 36 i 42 tone, znajući da im ne možemo ništa ali nismo pobjegli već smo se sat vremena borili sa njima.
@naglasak
Bitka za Vukovar – najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu.
Damir Plavšić