– U svom dnevniku za 23. veljače 1974. Tuđman je zabilježio o čemu su on i supruga mu razgovarali s Ivanom Šiblom, Mikom Tripalom i njihovim boljim polovicama, uz večeru kojoj su Tuđmanovi bili domaćini. Jedan od tema bila je i sljedeća: „Tito bio u zatvoru zajedno s (Andrijom) Artukovićem, koji mu je znao reći: ‘Slušaj, Joso, daj da stvorimo najprije Samostalnu Hrvatsku državu, a onda ćemo taj tvoj komunizam!’“ (F. Tuđman, Osobni dnevnik, sv. 1, str. 113.)
Nisam baš siguran da su Artuković i Broz tamnovali skupa (premda je i to moguće, ali je sigurno da su se mogli viđati i u Zagrebu i u Lici), ali to je ovdje manje važno od načina na koji su trojica bivših jugoslavenskih partizanskih oficira govorili o prvome ministru unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske i načina na koji je to Tuđman zabilježio u dnevniku za koji je stalno strahovao da ne padne žbirima u ruke. A kad dvanaest godina kasnije započne suđenje „doktoru Artukoviću“, Tuđman će 17. travnja 1986. zapisati:
„Cio tjedan u novinama i na radiju i na TV vijesti o suđenju dr. Artukoviću. Zanimljivo: u općim optužbama o NDH navodi se brojka za Jasenovac 30.000 (!!), a za ukupne žrtve 200.000!! Inače, starac se brani mirno i dostojanstveno: na crti svog nacionalnog uvjerenja; govori o ‘Hrvatskoj državi’, poriče zločine za koje ga optužuju kao laži; upravljao se ne fašističkim nego svojim moralnim uvjerenjima, u skladu s katoličkim osvjedočenjem… U očima javnosti proces dobiva drugo znamenje od onog što su htjeli lešinari sviju boja. Nijedan razborit čovjek, pa ni naša Ankica iz Pušće Bistre, ne brani zlodjela NDH, ali ne prima ni antihrvatsko orgijanje…“ (F. Tuđman, Osobni dnevnik, sv. 3, str. 187.)
Usporedimo te njegove opaske s izjavama kojekakvih diplomiranih prostitutki, intelektualnih nadničara i cirkusanata u sveučilišnim togama te u športskim trenirkama, koji su imali potrebu te 1986. priložiti svoju cjepanicu lomači koju ju palio jugoslavenski komunistički režim. A ima o tom procesu kod Tuđmana još… (Nastavit će se)