Svašta smo se nagledali i naslušali, ali ono što je izjavila političarka iz RS-a Jelena Trivić, inače predsjednica Narodnog fronta u tom entitetu, zaista je za rubriku „vjerovali ili ne“.
Premda smo se mi Hrvati puno toga lošega naslušali i čuli o NDH, regularnim snagama te međunarodno priznate države, Anti Paveliću, predsjedniku te države, Jasenovcu te o „masovnim“ zločinima te države i njezinih regularnih oružanih snaga – ustaša i domobrana – predvođenih Maksom Luburićem, Jurom Francetićem, Jurom Bobanom i Andrijom Artukovićem, od strane vodećih političkih predstavnika Srbije i RS-a, ono što je izjavila Jelena Trivić, koja je još uvijek mlada osoba (ima 42 godine), nadmašilo je sve prethodne izjave srpskih političara. Danas je 13. ožujka 2026. godine i mnoge su informacije puno dostupnije nego prije, za razliku od razdoblja gotovo 80-godišnje vladavine SKJ ili KPJ, kada su svojim udbaško-komunističkim metodama i represivnim državnim aparatom indoktrinirali milijune ljudi u bivšoj SFRJ, ali i desetke milijuna ljudi diljem svijeta, šireći laži o zločinima Hrvata u Drugom svjetskom ratu pa čak i nakon njega. Pipci tog sustava žive i danas, poglavito na području te propale tvorevine SFRJ, pa čak i u RH.
Trivić je, dakle, izjavila kako je ustaški režim u Drugom svjetskom ratu pobio preko milijun ljudi, dok je u samom Jasenovcu ubijeno više od 800.000 ljudi, među kojima je bilo najviše Srba, ali i Židova, Roma itd.
Premda sam ja ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća završio gimnaziju na Širokom Brijegu, a potom Pravni fakultet u Mostaru, uvijek i svugdje su nas mediji u rukama komunista bombardirali tvrdnjama kako su ustaše pobili preko milijun ljudi, dok su ih u Jasenovcu pobili isto toliko. Kasnijih godina, a poglavito nakon Domovinskog rata, zahvaljujući neovisnim istraživačima iz Slovenije, poput Igora Vukića i Romana Leljaka, pojavile su se tvrdnje kako u Jasenovcu nije stradalo više od nekoliko tisuća ljudi te da je riječ o radnom logoru u kojemu je većina umrla od bolesti, što oni temelje na dokumentaciji koju su pronašli u beogradskim arhivima i drugim dostupnim izvorima.
Također se često navodi izjava Andrije Artukovića s njegova suđenja, u kojoj je rekao kako su većina žrtava iz Jasenovca bili ustaše, što bi se, prema tim tvrdnjama, moglo utvrditi iskapanjima na kojima bi se pronašla dugmad s ustaških šinjela koja nisu istrunula.
Upravo nakon te njegove izjave pokretane su razne inicijative kako bi se konačno utvrdila prava istina o Jasenovcu. Pojavili su se i brojni donatori spremni izdvojiti nekoliko milijuna američkih i australskih dolara kako bi se provela takva istraživanja. Međutim, nijedna takva inicijativa još nije zaživjela jer aktualne političke vlasti u RH, neovisno o tome čini li vlast HDZ ili SDP, to ne dopuštaju. Prema tim tvrdnjama, istina bi ogolila te stranke do kosti i tada bi se, kako se tvrdi, desetljećima ponavljana priča o Jasenovcu srušila kao kula od karata, zajedno s navodnim „zločinima“ ustaša u Drugom svjetskom ratu koji su, prema tom stajalištu, preuveličani i opterećeni brojnim lažima.
Stoga izjava Jelene Trivić mnogima može djelovati smiješno, no meni je kao autoru ovog teksta uspjela izazvati nagon za povraćanjem, premda od nje i onih poput nje više ništa nije čudno.
Danas joj se pridružio i predsjednik SNSD-a RS-a Milorad Dodik, koji je rekao kako neće dopustiti „poraženim snagama Hrvatske“ u njihovom „obrambenom ratu“ obilježavanje godišnjice 103. brigade HVO-a u Derventi. Upravo je Jelena Trivić pozvala i na rušenje spomenika poginulim pripadnicima te brigade.
Imajući u vidu da je Derventa kao vjekovni hrvatski grad nakon Domovinskog rata dodijeljena RS-u, premda su srpske snage iz tog entiteta tada bile na rubu poraza i napuštanja Banje Luke i drugih gradova u tom području pod naletom pripadnika HVO-a i HV-a s jedne strane te Armije BiH s druge, ta je akcija zaustavljena odlukom određenih svjetskih centara moći. Nakon toga su Daytonskim mirovnim sporazumom Srbi, koji su označeni kao agresori na BiH, dobili entitet RS.
Stoga se i Dodik priklanja izjavama Jelene Trivić kako su Hrvati doživjeli poraz u Derventi, premda je, prema hrvatskom viđenju događaja, stvarnost bila drugačija. Ta istina, prema mišljenju autora, identična je onoj koja čeka svoje potpuno razotkrivanje u vezi s Jasenovcem i događajima u Drugom svjetskom ratu. Kada se ta istina jednom u potpunosti otkrije, tvrdi se, mnogi će se morati suočiti s činjenicama koje su desetljećima bile prekrivene velom laži.
Na kraju ćemo navesti razmišljanje srpskog pisca Dobrice Ćosića, koje se često citira u raspravama o srpskoj politici i mentalitetu:
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
Vlado Marušić, braniteljskiportal.ba