Dana 28. srpnja 2025. godine obilježena je 32. godišnjica masakra nad nedužnim hrvatskim vojnicima i civilima u Doljanima. Toj tužnoj obljetnici prisustvovala su mnoga izaslanstva iz reda obitelji poginulih i masakriranih Hrvata, predstavnici hrvatske politike u BiH i RH, predstavnici braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, rodbina i prijatelji, te svi drugi koji imaju pijeteta prema njihovoj žrtvi.
Propovijed na toj obljetnici održao je fra Stjepan Pavličević, novi gvardijan i župnik u Franjevačkom samostanu Rama-Šćit. U nadahnutoj propovijedi izrekao je rečenicu koja je, zapravo, srž svih proteklih obljetnica, a bilo ih je do ove ukupno 31.
Njegova rečenica glasi: „Kompenzacija zločina – trgovina žrtvama.“
Ta rečenica zapravo daje odgovore obiteljima žrtava, njihovim ratnim kolegama i svima nama koji smo nazočili toj obljetnici – zašto do sada nitko nije procesuirao i izveo pred lice pravde krivce za zločine u Doljanima, premda se jako dobro znaju imena izvršitelja i njihovih nalogodavaca. Ta pitanja, bez odgovora, ostaju sve ove godine.
Na to pitanje djelomično je dao odgovor i fra Marin Mikulić na svom Facebook profilu, kada je prozvao političare koji se svake godine pojave na toj obljetnici kako bi se uslikali – pokazujući licemjerje, politizaciju i zaborav sadržane u: „kliku, fotki i osmijehu“, da bi već vrlo brzo završili na sljedećoj stanici, gdje se dijeli janjetina – na promociji, na fešti.
A Stipića livade nisu mjesto za promociju niti su politička govornica, već mjesto šutnje, molitve i klečanja.
No političari se svake godine, unatoč očitom i neskrivenom prijeziru nazočnih na tim obljetnicama, pojavljuju kao redoviti godišnji osip, gripa, svrab, komarci koji nam svima piju krv – četiri po četiri godine puta četiri godine – bez ikakve namjere prestati nam piti tu krv, umjesto da ih zgnječimo onako kako se komarci ili muhe gnječe.
Oni dolaze i odlaze, prolaze kroz naše živote blijedolikih obraza, sa sunčanim cvikerima i rotacijama na bijesnim automobilima koje voze napušeni i nabildani „majmuni“ u istim ili sličnim odijelima kao i oni, prkoseći prometnim znakovima koji za njih ne vrijede – kao što za njih ne vrijede ni svi drugi ljudski i Božji zakoni, skrojeni za običnog čovjeka.
Godine i obljetnice Doljana dolaze i prolaze, kao što dolazimo i prolazimo i mi koji očekujemo odgovore – odgovore koje tražimo na ovom proplanku gdje se svake godine okupljamo sabrani, i koje nam moraju i jedino mogu pružiti oni koji su se dočepali vlasti u ime svih nas.
Mi, obični ljudi, te odgovore bez njih ne možemo ishoditi.
Stoga je jedino rješenje koje možemo napraviti – sačekuša na svim mjestima na koja dolaze glumiti suosjećajne i sućutne predstavnike vlasti – i ne pustiti ih ni naprijed ni nazad dok te odgovore od njih ne dobijemo.
A obljetnice – neka sačekaju te odgovore.
URB HVO-a ŽZH