Navijači ili divljaci?
Današnja tuča između navijača Dinama i Hajduka ponovo je otvorila goruće pitanje o prirodi i granicama navijačkog ponašanja u Hrvatskoj. Je li riječ o izrazu pripadnosti i strasti prema klubu, ili o obliku kolektivnog nasilja koji nadilazi sport i prelazi u društveni problem?
Evo i izjava očevidaca.
Sve se dogodilo u nekoliko sekundi
Jedan očevidac, zaposlenik obližnje benzinske postaje, izjavio je:
“Sve je počelo u par sekundi. Došlo je do verbalnog sukoba, a onda su krenuli letjeti kamenje, baklje i boce. Iskreno, ovo više nema veze s nogometom.”
S druge strane, pripadnik Torcide, koji je želio ostati anoniman, rekao je:
“Mi ne idemo tražiti probleme, ali kad se provocira i ulazi u naš teritorij s namjerom izazivanja, moramo se braniti. Policija nas samo gleda kao kriminalce, a ne kao ljude koji vole svoj klub.”
Policijski glasnogovornik je istaknuo:
“S obzirom na informacije o mogućem sukobu, poduzete su preventivne mjere, ali je nasilje bilo planski organizirano. Ovo nisu izolirani incidenti, već dio kontinuiranog problema povezanog s ekstremnim navijačkim skupinama.”
Zakon grupe
S psihološke strane, navijačko nasilje često se može objasniti kroz teorije grupne dinamike i identiteta. Kada pojedinac postane dio veće grupe s jakim zajedničkim identitetom, često dolazi do tzv. deindividualizacije — smanjenja samosvijesti i osobne odgovornosti. U takvom stanju, pojedinci su skloniji ponašanjima koja ne bi pokazali kao izolirane osobe. Osjećaj pripadnosti grupi pojačava emocije poput bijesa, frustracije ili euforije, što može rezultirati nasiljem.
Pored toga, frustracijsko-agresijski model objašnjava kako navijači, suočeni s razočaranjem zbog rezultata, sudačkih odluka ili percepcije nepravde, svoju frustraciju iskaljuju kroz agresivne činove — često prema pripadnicima suparničke grupe.
Političke ali i društvene razlike
Sociološki gledano, navijačko nasilje nije samo sportski, već i društveni fenomen. Sukobi između Torcide i Bad Blue Boysa duboko su ukorijenjeni u regionalnim, pa i političkim razlikama koje su kroz godine dodatno produbljivane. Takvi sukobi često simboliziraju šire društvene podjele, gdje se sportski identitet pretvara u zamjenu za politički, kulturni ili čak klasni identitet.
U mnogim slučajevima, navijačke skupine djeluju kao subkulture sa svojim normama, pravilima i hijerarhijama. One pružaju mladim ljudima osjećaj pripadnosti, svrhe i identiteta — ali nažalost, ponekad i kroz destruktivne oblike izražavanja.
Navijači iz ljubavi ili iz mržnje
Pitanje iz naslova — “Navijači ili divljaci?” — ne traži isključivi odgovor, već poziv na razumijevanje složenosti fenomena. Većina navijača dolazi na stadione zbog ljubavi prema sportu, no manjina koristi te prilike za iskaljivanje nasilja, što baca sjenu na sve ostale. Rješenje ne leži samo u represiji, već i u dugoročnom radu na edukaciji, društvenoj integraciji i jačanju pozitivnih oblika navijačke kulture.