Nakon što je skulpturu Josipa Broza Tita u Velenju u Sloveniji obezglavio borac za ljudska prava Miroslav Pačnik, djelatnici ljevaonice Livartis zavarili su bravarovu glavu zavarili nazad na ramena.
Tako bravarov kip sad ima i “glavu i rep”. Ima čak i obje noge, i prst. Bravar je kao nov, a Velenje grad koji propada.
Dok je Europa gradila demokraciju na slobodi, odgovornosti i poštovanju žrtava, Slovenci vraćaju glavu diktatora, satrapa i zločinca na spomenik. Doslovce. U demokraciji, kažu, treba se suočiti s prošlošću. Očito tako da joj vratimo glavu i postavimo je na pijedestal. Jer spomenik diktatoru nije povijesna opomena, to je čisti čin normalizacije zločina.
Jer što bolje simbolizira demokratske vrijednosti od brončanog lika čovjeka koji je zabranjivao mišljenje, gušio slobodu govora, zatvarao, mučio i ubijao političke protivnike, iza sebe ostavio više od tisuću masovnih grobišta?
Poruka je jasna: zločini nisu problem ako su bili „naši“, represija je prihvatljiva ako je imala lijepu uniformu, a cenzura nije cenzura ako se zvala “bratstvo i jedinstvo”. Žrtve? Kolateralna šteta jednog tzv. „velikog državnika“ kako su nas u komunističkoj jugoslaviji učili dok su o njemu stvarali totalitarni kult ličnosti.
Demokracija nije bronca, nije mit i nije nostalgija. Demokracija je jasna osuda svakog totalitarizma. Sve ostalo je samo dobro ispolirana laž.
udruga: Huda jama