Ničim izazvana, supetarska gradonačelnica (SDP) nedavno je izjavila kako bi na supetarskoj rivi zabranila koncert Marka Perkovića Thompsona, premda nitko iz njegova menadžmenta nije najavio nikakav koncert u tom gradu. Time je zapravo uspjela privući pozornost javnosti, odnosno mainstream medija u Republici Hrvatskoj, koji su redom objavili njezinu izjavu na društvenim mrežama, što je izazvalo reakciju domoljubne hrvatske javnosti – lavinu koja se sada kotrlja i prema „njezinu Supetru“.
Bilo kako bilo, ona je uspjela u svome naumu te joj posljednjih dana posvećuju stupce i stupce novinskih priloga u kojima joj isti ti, ili njima slični, pišu hvalospjeve. Istodobno, znatno je veći broj onih koji bi je, slikovito rečeno, „razapeli“ na rivi u Supetru, a već je objavljeno kako neki građani Supetra planiraju održati prosvjed protiv nje. Međutim, ovdje nije ključna njezina izjava o Thompsonu ni najavljeni prosvjed, nego pitanje na koji je način ona uopće izabrana za gradonačelnicu toga grada na moru. Na to bi pitanje trebali odgovoriti svi stanovnici Supetra jer je teško shvatljivo da danas, trideset godina nakon završetka Domovinskog rata, u bilo kojem gradu u RH na vlasti budu ljubitelji ili ljubiteljice krvave crvene zvijezde petokrake – iste one koja je 1945., ali i 1995. željela uništiti hrvatski narod, ali u tome nije uspjela.
Kad se toj Ivi Marković pridodaju imena zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića, sekte Možemo, predstavnika i članova SDP-a, Fokusa, Radničke fronte, Stranke s imenom i prezimenom Dalije Orešković, Severine te mnogih drugih javnih i kulturnih osoba ženskog roda u RH, dolazimo do impozantne brojke izravnih slugu sotone u našoj zemlji, koji truju javni prostor domoljubne i katoličke Hrvatske. Ona zahvaljujući njima još uvijek nije u potpunosti slobodna, samostalna i suverena država – i neće biti sve dok takve osobe djeluju unutar nje.
Ovdje sam namjerno naveo osobe ženskoga spola jer bi one, kao zaštitnice i darovateljice života, trebale štititi život od njegova početka do naravne smrti. Onaj tko štiti život, taj život brani svim sredstvima – pa i silom, ako je neposredno ugrožen od onih koji ga žele oduzeti. Ovdje mislim na sve one koji su Hrvate napali u Domovinskom ratu. A one koji život žele oduzimati u miru treba zatvoriti na dulje vrijeme kako bi iza rešetaka shvatili da je život isključivo Božje pravo i da ga nitko nema pravo oduzeti osim Njega.
Slučajno sam se domogao fotografije na kojoj su zajedno sve prozvane „žene“ iz ovoga teksta, koju i objavljujem. Na vama je, poštovani čitatelji, da donosite svoj objektivni ljudski sud o njima, dok će njima – kao i svima nama – konačni sud dati milosrdni nebeski Otac.
Vlado Marušić / Braniteljski portal.ba