Piše: Josip Milić
U pozadini rastućih tenzija na Bliskom istoku, sve je više analitičara i promatrača koji u potencijalnom sukobu između Izraela i Irana vide mnogo više od još jednog regionalnog rata. Postavlja se pitanje: je li rat protiv Irana zapravo generalna proba za širi geopolitički sukob – konkretno, za budući obračun Zapada s Rusijom?
Brzi rat protiv Irana – psihološki test za Rusiju
Iscrpljivanje Irana traje već desetljećima. Prvi put je bio podvrgnut sankcijama od 1979. do 1981. godine, a nakon toga neprekidno, barem djelomično, od 1984. godine. Sankcije su uključivale mjere vezane uz nuklearni program, terorizam i kršenja ljudskih prava.
Najintenzivniji pritisak Iran je trpio od 2006. do 2016. godine, često popraćen međunarodnim embargom na izvoz nafte i pristup financijskim tržištima.
U posljednjim godinama – od 2018. nadalje – sankcije su ponovno pooštrene i djelomično su još uvijek na snazi.
Stoga se može reći da je Iran bio pod neprekidnim sankcijama dulje od 40 godina, uz povremena ublažavanja, a osobito intenzivno više od 15 godina (od 2006. do 2025.). Ukupno gledano: više od četiri desetljeća.
Ukoliko nadmoćna izraelska vojna sila, uz logističku i obavještajnu podršku SAD-a i NATO-a, uspije u kratkom vremenu neutralizirati iranske kapacitete, nuklearne, balističke i komandne, to bi mogao poslužiti kao presedan za tzv. “lightning war” (munjeviti rat) protiv znatno iscrpljene i ratom oslabljene Rusije.
U tom scenariju, Iran postaje ne samo žrtva regionalne strategije, već i poligon za testiranje novih modela hibridnog, zračnog i raketnog ratovanja, koje Zapad možda već priprema za drugi, znatno opasniji front.
Rusija kao krajnji cilj?
Rat u Ukrajini iscrpio je znatan dio ruskih vojnih resursa. Mobilizacija, sankcije, pad izvoza i konstantan pritisak sa Zapada čine Rusiju ranjivijom nego u prethodnim desetljećima. U očima određenih zapadnih strateških krugova, trenutak za konačan obračun s Moskvom možda nikada neće biti povoljniji. U tom kontekstu, Iran postaje uvod u nešto mnogo veće – generalna proba za konačno “stavljanje Rusije na koljena”.
Geopolitika zasnovana na presedanu
Značenje izraelske pobjede, ako se dogodi, ne bi bilo samo regionalno. Bila bi to demonstracija sile i odlučnosti, ali i psihološki udar na zemlje poput Rusije, Kine i drugih koje se još uvijek protive unipolarnom svjetskom poretku. Signal koji bi se poslao glasi: “Nitko nije nedodirljiv. Brzi i totalni udar je moguć.”
Iran kao simbol otpora
No, Iran nije Irak ni Libija. Ima snažne obrambene sposobnosti, složene podzemne baze, balističke projektile srednjeg dometa, i prije svega – savezništva sa silama kao što su Rusija i Kina. Njegov otpor može, paradoksalno, služiti kao upozorenje Zapadu, da slična vojna avantura protiv nuklearne sile poput Rusije može imati katastrofalne posljedice.
Iran – test globalne spremnosti
I dok se u medijima sve svodi na napetosti Teherana i Tel Aviva, iza kulisa se možda odvija mnogo veća strateška igra. Iran nije samo cilj – on je test, indikator i ogledalo globalne spremnosti za nešto mnogo veće: konačan sraz između Istoka i Zapada, između globalističke agende i multipolarnog otpora. A taj rat, ako se dogodi, neće biti samo regionalan, nego potencijalno i svjetski.