Žarko Lasić
Kad ironija uzvrati udarac: Politički cirkus u 15 slika
Politički stratezi u Hrvatskoj ponovno su nadmašili same sebe. Ovih dana stranke Možemo! i SDP združile su snage u epskoj oporbenoj ofenzivi nazvanoj „Stopama Plenkovićeve inflacije”. Zamisao je u glavi autora vjerojatno zvučala herojski — borbeni marš oporbe „po šumama i gorama” koji ruši sve pred sobom. Stvarnost je, doduše, imala malo drukčiji scenarij. Kampanja je postigla toliki „neviđeni trijumf” da Andrej Plenković nije morao poduzeti ama baš ništa. Zašto bi se uopće mučio reakcijama kad se akcija tako temeljito i samostalno urušila?
Odziv naroda bio je naravno „spektakularan”. Na terenu se okupila nevjerojatno masovna skupina od bar 15 ljudi. Od tih 15 nepokolebljivih boraca protiv inflacije, njih čak 14 već je odavno proslavilo 70. rođendan. Prava vizija mladosti i budućnosti na okupu.
no, pravi spektakl uslijedio je na završnom skupu. Netko iz pozadine — tko je valjda iskreno vjerovao da radi na vrhunskoj ironiji — odlučio je atmosferi dodati malo glazbenog ugođaja. S razglasa su tako odjeknuli hitovi „Odlazi cirkus” Đorđa Balaševića i neslužbena himna balkanskog nadrealizma „Cirkus Kolorado” Nervoznog poštara. Problem s ironijom u politici jest taj što je ona poput bumeranga: ako njome ne znaš baratati, vrati ti se izravno u glavu. Pustiti pjesme o cirkusu na skupu od 15 ljudi ne ispadne nikakva duboka kritika vlasti, nego bolno precizan i doslovan opis samog događaja.
I kad ste mislili da drama tu završava, na scenu stupa Siniša Hajdaš Dončić da spasi stvar. U žarkoj želji da ispade politički duhovit i ironično poentira, javno se oglasio o Balaševićevim stihovima: „Zanimljivo je što puštaju Balaševića, baš me zanima kako će im reagirati centrala.”
E pa, kad te ne ide — zbilja te ne ide. Tim jednim jedinim komentarom Hajdaš Dončić je uspio izvesti maestralan dvostruki promašaj. S jedne strane, time je nenamjerno razotkrio vlastiti mentalni sklop i pokazao kako bi se zapravo on sam odnosio prema ljudima druge nacije i nacionalnosti. S druge strane, ako to nije mislio, jednostavno je još jednom promašio cio fudbal i dokazao da je ironija opasna igračka u rukama nekoga tko joj očito nije dorastao.