Piše: Josip Milić
Na HRT-u još nismo vidjeli ni film o mučki ubijenom domoljubu Anti Paradžiku, niti o hrvatskoj legendi Miri Barešiću, kao ni o uzniku za hrvatsku slobodu Ludvigu Pavloviću. Nećemo sigurno još zadugo. Puno je razloga. Prvi je razlog što za takve filmove nema novca, a drugi, i da ga netko (npr. Jakov Sedlar) napravi ne bi mogao biti prikazan na HRT-u. Zato je napravljen i na HRT-u prikazan film o tzv. neshvaćenom “Mirotvorcu” Josipu Kiru. Film je opasna i perfidna krivotvorina i konstrukcija koja mijenja narav Domovinskog rata. Napravili su ga i napisali Ivan Ramljak, Drago Hedl i Hrvoje Zovko, producirao Nenad Puhovski, a realizirala ga je produkcijska kuća Factum uz potporu HAVC-a i Grada Zagreba. Pametnom dosta. Obzirom tko je na filmu radio, film nije toliko ni indoktriniran. O Kiru osobno ne znam ništa, niti sam ga ikad u životu sreo. Žao mi je čovjeka, ali kad vidim tko o njemu radi film, iskreno govoreći, i on mi postaje sumnjiv.
Što film prešućuje?
Glavna teza koja se u filmu provlači jest da su 90-ih postojale dvije Hrvatske: ona divlja, ustaška, koja je po svaku cijenu željela rat, u koju spadaju Glavaš, Šušak, Vukojević, Šeks, i ona civilizirana i miroljubiva koja je sve željela riješiti pregovorima, a u tu su spadali, kako čujemo na filmu, Josip Kir i Boljkovac. U tu struju se još ubrajaju (iako na filmu nisu spomenuti) Manolić, Mesić, Degoricija i ostali koji su se iz UDB-e infiltrirali u HDZ.
Kao da smo idioti i da nismo svojim očima sve vidjeli, servira nam se teza da se rat mogao izbjeći da je samo bilo više “razuma” i manje “provokacija” s naše strane. Kao da je rat počeo u Osijeku, prešućuje se razoružavanje hrvatske Teritorijalne obrane, naoružavanje pobunjenih Srba, logistička i operativna potpora četnicima, “balvan revolucija”.
U međunarodnim presudama protiv Milana Martića, Milana Babića i drugih dokazano je da je projekt imao političku i vojnu potporu iz Beograda, a da rat nije bio hir do tada siromašnoga Glavaša, kako bi se u ratu obogatio. Scenarij za rat je već davno pripremljen u beogradskoj kuhinji i nije bio stvar ničije dobre, ni loše volje.
Josip Kir je ubijen 1. srpnja 1991. godine. Pobuna je počela u Kninu u kolovozu 1990. i to je bila, već tada, dobro organizirana političko-vojna operacija. Balvani su bili početak odcjepljenja. To je bila planirana i organizirana agresija, a ne nikakva samoorganizirana zaštita srpskog stanovništva u Hrvatskoj, kao što film želi nametnuti.
Trećina teritorija Hrvatske je bila okupirana. Deseci tisuća ljudi protjerani. Tisuće ubijene. Nisu Hrvati sami sebe protjerali iz svojih domova, nego je to planski učinila organizirana okupatorska vojna sila. Hrvati nisu išli ratovati ni u Kragujevac, ni u Niš, ni u Vršac, nego su Kragujevčani, Nišlije i ostali okupirali hrvatske gradove.
Domovinski rat bio je obrambeni i oslobodilački! To je činjenica. Da je bilo pameti kod srpskoga i armijskoga vodstva mogli smo se mirno razići kao Česi i Slovaci i ostati prijatelji i dobri susjedi. Međutim, četnici nisu pristajali čak ni na Z4 koji im je davao državu u državi. Njihova opcija bila je samo i jedino velika Srbija. Vidimo da se ni danas ne mire s postojanjem Hrvatske.
Petokolonaši moraju shvatiti kako je Domovina nastala na krvi branitelja koju svatko, tko misli živjeti u Hrvatskoj, mora poštovati. Jer istina o Domovinskom ratu nije stvar navijanja nego temelj države.
Medijski tajming filma
Posebno je simptomatično što se ovakvi projekti pojavljuju upravo u trenutku kada se po prvi put u javnosti počelo argumentirano govoriti o stravičnim partizanskim posljeratnim zločinima. Umjesto da se povede opća društvena i medijska rasprava i analiza o dokazanim zločinima te o institucionalnoj osudi istih, mi se bavimo “kritičkim propitivanjem” karaktera Domovinskog rata na osnovu neprovjerenih insinuacija, a sve u cilju slabljenja moralnog temelja hrvatske države.