U vremenu kada se sve relativizira, kada tržište postaje vrhovni sudac, a profit jedino mjerilo uspjeha, Šušnjar je podsjetio na nešto što mnogi političari izbjegavaju izreći: Hrvatska je dominantno katolička zemlja i nedjelja nije tek još jedan dan u tjednu. Ona je dan obitelji, zajedništva i duhovnog odmora.
Ministar nije posegnuo za populizmom, nego za načelom. Jasno je rekao da je pitanje rada nedjeljom već regulirano Zakonom o trgovini te da nema potrebe otvarati nova vrata deregulaciji. Time je pokazao dosljednost i odgovornost prema zakonskom okviru, ali i prema vrijednostima koje hrvatsko društvo baštini.
Nedjelja kao dan obitelji, a ne potrošnje
Zakon o trgovini već sada dopušta 16 radnih nedjelja godišnje. To je kompromis između potreba tržišta i prava radnika na odmor. Šušnjar je naglasio da je taj zakon dao rezultate – tisuće zaposlenih u trgovini dobile su priliku provoditi nedjelje s obitelji, za stolom, na misi, u zajedništvu.
U društvu u kojem su obiteljske veze sve slabije, a tempo života nemilosrdan, politika koja štiti barem jedan dan u tjednu od potpune komercijalizacije nije nazadna – ona je civilizacijska.
Kritičari će reći da je Hrvatska sekularna država. I jest. No sekularnost ne znači odsustvo vrijednosti, niti zabranu političarima da javno svjedoče vlastitu vjeru. Upravo suprotno – pluralizam podrazumijeva slobodu izražavanja identiteta, uključujući i vjerski.
Jednaka pravila za sve
Ideja da se najmanjim trgovinama omogući neograničen rad nedjeljom možda zvuči kao pomoć malima, ali u praksi bi otvorila novu pravnu i tržišnu neravnotežu. Ministar je prepoznao da zakon mora biti jednak za sve. Ako je nedjelja zaštićena, onda je zaštićena za sve – ne selektivno, ne prema veličini poslovnog subjekta.
Upravo u tome leži principijelnost.
Jer kada bi se otvorila iznimka, postavilo bi se pitanje gdje je granica. Tko je dovoljno “mali” da radi? Tko to određuje? I bi li takva praksa dugoročno ponovno dovela do pritiska na radnike i članove obitelji da rade sedam dana u tjednu kako bi opstali na tržištu?
Ministar Šušnjar odlučio je stati na stranu ravnoteže i pravne jasnoće.
Kršćanstvo kao odgovornost, a ne dekor
Oni koji ga napadaju pokušavaju svesti njegovu izjavu na politički marketing. No upravo je suprotno: u vremenu kada ankete diktiraju političke odluke, Šušnjar je zauzeo stav koji izaziva polemike, ali ostaje vjeran uvjerenjima.
Kršćanstvo, ako je autentično, ne svodi se na privatnu pobožnost, nego se očituje i u društvenim odlukama. Zaštita dana odmora, zaštita obitelji i ograničavanje logike neprestanog profita duboko su ukorijenjeni u socijalnom nauku Crkve.
Podsjetimo, i u mnogim zapadnoeuropskim državama – daleko sekularnijima od Hrvatske – nedjelja je poseban dan s posebnim režimom rada. To nije znak zaostalosti, nego društvenog konsenzusa da čovjek nije samo potrošač.
Politika s vrijednosnim temeljima
Ante Šušnjar ovom je odlukom pokazao da politika ne mora biti samo administriranje interesa, nego i zaštita identiteta. Lako je popustiti pod pritiskom tržišta i reći: neka svatko radi kad želi. Teže je reći: društvo treba granice.
Granice koje štite radnika.
Granice koje štite obitelj.
Granice koje štite dan odmora.
Možda se s njim svi neće složiti. No teško je osporiti da je postupio dosljedno i u skladu s vrijednostima koje javno zastupa.
U vremenu političkog oportunizma, takva dosljednost – sviđala se nekome ili ne – znak je karaktera.
Objavljeno: