Nakon divljačkog upada partizanskih hordi u Zagreb u svibnju 1945. do danas, Zagreb nije oslobođen. Na žalost, od tada do danas, u kontinuitetu Zagrebom vladaju komunisti. Cijela bivša Jugoslavija, uključujući Zagreb, bila je pod vlašću Saveza komunista Jugoslavije – jednopartijskog sustava. To je bila klasična ljevičarska diktatura koja nije imala nikakve, pa ni najmanje primjese, demokratskoga sustava. Svaka pomisao na bilo kakvo višestranačje ili pluralizam, bili su strogo kažnjavani i sankcionirani. Jedina mogućnost borbe mišljenja bila je unutar Socijalističkog saveza radnog naroda gdje su se mogla sučeliti mišljenja, ali u pravcu tko je veći i odaniji komunističkom putu.
Nakon 1990. i osamostaljenja Hrvatske, uistinu se dogodilo višestranačje.
Prelazak kadrova SDP-a u HDZ
Vlast se gotovo svugdje, pa tako i u crvenom Zagrebu promijenila. Veći dio 1990-ih Zagrebom su upravljali kadrovi bliski HDZ-u. Na osnovu toga mogli bismo zaključiti da je došlo do radikalnih promjena. Nominalno da, ali u stvarnosti ne. Ako znamo da su dan nakon prvih demokratskih izbora, gotovo svi kadrovi bivšeg SDP-a prešli u vladajući HDZ, tobože desničarsku stranku, onda nam je jasno da su mentalni ljevičari nastavili vladati Zagrebom. Tko bi normalan mogao Marinu Matulović-Dropulić ili recimo Branka Mikšu svrstati bilo gdje drugo nego na ljevicu iako su bili kadrovi HDZ-a?
Era ljevičara Bandića
I onda dolaze famozne promjene
- godine. Milan Bandić (SDP) postaje ključna figura. Iako je krenuo iz SDP-a, kasnije se distancirao i bio de facto nezavisni populistički ljevičar s vlastitom strankom BM365. Njegova vlast nije bila klasično ljevičarska. Naime, znao je ponekad, prigodničarski otići i u Crkvu, ali već sutra stavio bi na rever Titin bedž.
Može i gore od Bandića
I kad se mislilo da od njega ne može gore, 2021. dolazi crveno-zeleni Tomislav Tomašević, aktivist koji s Možemo uvjerljivo preuzima vlast nakon Bandićeve smrti.
Zagreb je većinu svoje novije povijesti imao sklonost prema lijevo naglašenim opcijama. To je konstanta zadnjih 80 godina. Naravno, najgore je bilo razdoblje komunističke diktature i jednopartijskoga
sustava zbog toga što se vlast naprosto nije mogla smijeniti. Današnja lijevo-zelena diktatura je rigidnija i amoralnija od one Titine, ali čovjeka raduje spoznaja da se ovi na izborima mogu smijeniti. Komunisti su vladali u nedemokratskom sustavu, dok Tomašević uspijeva svoje rigidne ideje sprovesti legalno, uz pomoć većine.
Hoće li se birači konačno opametiti i zbaciti ovu nenarodnu vlast ostaje za vidjeti. Prije mjesec dana to je izgledalo potpuno nemoguće, ali danas, nakon što su isplivale silne kriminalne afere Tomaševićević najbližih suradnika, to više nije toliko neizgledno.