Piše: Žarko Lasić
Petrovdan nekada nije bio samo dan svetih Petra i Pavla. Bio je više od blagdana – bio je događaj, društveni spektakl, dan kad je selo disalo punim plućima, a srce malo brže kucalo. Prvi znak da se približava Petrovdan – ili bolje rečeno dan svetih Petra i Pavla – nisu bile molitve, nego smokve. One prve, velike, sočne „petrovače“. Za mnoge samo san – gledaju ih, mirišu ih, ali rijetko kušaju. Jer uvijek se znalo tko ih ima, a tko ih samo zamišlja.
Ali kad već nema smokava, ima derneka. Na Kočerinu, naravno – tamo gdje se život mjeri pjesmom, smijehom i brojem zaljubljenih pogleda.
Cure bi dolazile zbog svojih momaka, a one bez momaka – da ih netko vidi, ili možda ipak ne vidi. Sve je to imalo neku svoju draž. A momci? Oni su dolazili svi, redom, ako ni zbog čega drugog, onda da se pokažu – s novim patikama „šangajkama“, s Lee Cooper farmericama i majicom koju su čuvali za tu priliku kao da idu pred same svetog Petra i Pavla na ispit karaktera. Jer ako već nemaš curu, barem da izgledaš kao da bi je mogao imati – i to više njih.
Bilo je, naravno, i onih bez pratnje. Oni su uvijek imali spremno opravdanje – „njezini nisu dali da dođe“. I svi smo znali da nije baš tako, ali šutjeli smo. Neka ga. I on zna da mu ne vjerujemo, ali mu svejedno drago. Jer ako ga već nitko ne čeka, barem izgleda kao da bi mogla – da nije bilo tog oca s čudnim pravilima.
Dernek je bio više od zabave – to je bio trenutak života, šušur koji se ne može opisati nego samo doživjeti. Miješali su se mirisi janjetine, znoja, jeftine kolonjske i domaće rakije, dok su iz harmonike izbijali zvuci što su pokretali i one s najtvrđim srcem.
Danas je opet Petrovdan, blagdan svetih Petra i Pavla. Slavi se nešto drugačije, tiše, uz misaona prisjećanja i nešto manje derneka. Ali nešto je ostalo isto – ona posebna čar u zraku, ono nešto što se ne može kupiti, nego samo osjetiti.
Sretan blagdan svetih Petra i Pavla svima – posebno onima koji ih slave kao zaštitnike svoje župe. A još više onima koji su baš na ovaj dan pronašli ljubav – onu pravu, ili onu koja je to barem nakratko bila.