Piše: Josip Milić
Povampirene aveti komunizma nakon javnog egzorcizma održanog na hipodromskoj livadi 5. srpnja ove godine pripisuju tom događaju nadnarano značenje, tvdeći kako su se tada uskomešali duhovi. Poput apostola koji su do Pedesetnice bili zaključani i prestrašeni, a nakon silaska Duha Svetoga hrabro izašli na ulice i trgove Jeruzalema te neustrašivo svjedočili i propovijedali Kristovo uskrsnuće, tako slično su i hrvatski branitelji nakon tog koncerta dobili hrabrost i snagu vjerodostojno svjedočiti ono što se dogodilo prije 30 i koju godinu, ali i šta se sve od tada događa. Dakle, ne može se Thompsonov koncert tumačiti kao početak nečega, nego više kao kraj jedne mračne epoha i šutnje (straha) koja je u Hrvatskoj trajala zadnjih 25 godina. Jasno je kako nakon tog koncerta više mnoge stvari neće biti iste, ali ovaj koncert označio je prekretnicu i kulminaciju braniteljske izdržljivosti i strpljivosti kad je jednostavno rečeno: Dosta više!!!
Sve je počelo Sanaderovom prevarom
Nije sve počelo, kako ljevičarski manipulatori tvrde Thompsonovim koncertom, nego je on bio krajnja točka trpljenja i podnošenja ponižavanja jedne populacije. Ako pak želimo biti precizni i objektivni, sve je počelo krađom izborne volje na Saboru HDZ-a 2002. godine. Hrvatska je već bila u raljama detuđmanizatora Mesića i Račana i sve su oči bile uprte u ovaj Sabor. Pitanje je bilo hoće li se HDZ uspjeti revitalizirati i povratiti pobjedničku snagu. Tad je “europejac” i neviđeni manipulator Sanader krađom glasova pobijedio “ognjištara i lopova” Ivića Pašalića. Time je radikalno otpočeo proces rashrvaćivanja i degradiranja vrijednosti Domovinskoga rata čak i od stranke koju je osnovao utemeljitelj suvremene Hrvatske, dr. Tuđman. Proces razgradnje hrvatskog identiteta kojeg su počeli Mesić i Račan vjerno je nastavio Sanader. Kasnije je sam Glavaš svjedočio da je on na Saboru, sa svojim batinašima, bio zadužen za krađu Pašalićevih glasova u korist Sanadera, koju je po naređenju i izvršio. Pašalića su udbaški mediji znalački defamirali i omrzli čitavoj populaciji višegodišnjim blaćenjem i lažima tvrdeći da će ga zatvoriti odmah po dolasku na vlast. Njega su predstavljali kao lopova, a Sanadera kao sveca. Istina je pak bila suprotna. Pašalić je bio zadnji branik u HDZ-u Tuđmanovih suverenističkih politika. Nakon njegova poraza Sanader je dobio odriješene ruke da pod krinkom obračuna s kriminalcima iz strake pomete sve ono što domovinski i kršćanski diše i promišlja.
Ljubav s dojučerašnjim agresorom
Odjednom u prvi plan izbija Pupovac i njegova svita. Sander se s njima slika i čestita: Hristos se rodi! Dobivaju prenaglašenu važnost u društvu i ogromna financijska sredstva. Na drugoj strani, branitelje se, na čelu s Gotovinom i ostalim generalima koji su stvorili Hrvatsku, proganja kao zvijeri. Cilj je samo jedan – dodvoriti se briselskim aparatčicima i ući u sotonsku tvorevinu EU. Makijavelističkim metodama (gazeći po leševima i kupujući medije) Sanader je u tome i uspio. Međutim, i nakon ulaska u EU servilan i podilazeći odnos spram dojučerašnjih agresora ostaje isti i još se pojačava. U javnom prostoru oni se ne smiju više ni nazvati agresorima, niti se rat više smije nazvati Domovinskim, nego građanskim. Pupovac i Šimpraga nas uče što je bilo 90-te. Branitelje se šikanira i progoni pa ih na tisuće na sebe dižu ruku i čine suicid. Glavne i najutjecajnije medije se po nalogu ili možda za procent, prodalo u ruke dojučerašnjih neprijatelja. Tako se oružana agresija zamijenila medijskom i “kulturnom”, ako se uopće njihova antikultura može nazvati kulturom. Agitatorsko antihrvatstvo i pljuvanje po hrvatskim i katoličkim svetinjama izdašno financira hrvatski narod iz svoga proračuna. Koji mazohizam? Ne vjerujem da je zabilježen ikad ikakav sličan primjer u svijetu da narod koji je napadnut i obranio se u krvi i ostvario slobodu, tu istu slobodu tako jeftino proda i preda. Na vlastite uši mora slušati Puhovskog, Klasića, Goldestona i ostale jugonostagičke agitatore, kako je hrvatski narod počinio zločin 90-ih zato što se obranio od srpskoga agresora. Moramo se braniti i opravdavati što smo tada pjevali i uzvikivali?! Sve ovo kulminiralo je i eksplodiralo 5. srpnja na Hipodromu. Bilo je to jedno gromoglasno NE. Ne možete nas više praviti budalama. Imamo i mi svoje dostojanstvo. Ne radi se ovdje ni o kakvom fašizmu ni mržnji ni prema kome, a potovo prema Srbima. Trinaest je tisuća Srba čestito branilo Hrvatsku i ginulo sa ostalim braniteljima. Ovdje je rečeno DOSTA jednoj ekspanzionističkoj velikosrpskoj politici koja je prešla sve granice. Dosta Frljiću i ostalim kvaziumjetnicima s blaćenjem branitelja i Domovinskog rata.
“Kulturno orgijanje” u sred Zagreba
Pola milijuna Hrvata na koncertu je poslalo poruku da se to više ne može trpjeti. Granica tolerancije je davno pređena i od sada će se na svaki pokušaj provokacije odgovoriti. Kad nisu hrvatske službe prepoznale Pupovčeve SANU-ovce i ostale kao provokatore ima tko jest. Baš kao i devedesetih to su učinile navijačke skupine i hrabro se suprotstavile “kulturnom orgijanju” u sred Zagreba. Onda su se suprotstavili Arkanu, danas Dejanu Medakoviću.