Je li Mile viko – ili nije?

Piše: Žarko Lasić

Mile kontroverza — pa tko je sad tko?

Eto ga opet. Mile. Čovjek kontroverza. Tek što smo pohvatali tko je zapravo Nikica Jelavić, sad više ne znamo ni je li Mile – Milan, Milutin ili netko treći. Ali to sve pada u drugi plan. Jer novi hit je — je li rekao “Za dom” ili “Zato”?

Odjednom, pitanje imena nije više vrijedno ni komentara. Sad se pitamo — što će jednom uvjerenom jugokomunjari, mrzitelju svega što nije Srboslavija, poklič “Za dom”? Zvuči kao da netko ide protiv vlastite ideologije iz čistog hira. Ali nema veze, kod njih je uvijek dovoljno da kasnije izvale nekakvo “suvislo” objašnjenje i sve se opere. I novinar i priča.

Ali jedno je činjenica — ako nije rekao “Za dom”, zašto je publika viknula “Spremni”? To, da se razumijemo, nije dio pjesme. I “Za dom”, i “Spremni” u toj situaciji dolaze izvan glazbenog konteksta. Pa se pitamo — zašto onda?

Opet gledamo isti scenarij: desni spektar šuti, pravi se da nije vidio ni čuo, a lijevi od jedne riječi rade višednevnu sapunicu. S naslovima, analizama, moralnim panikama. Poznato?

Na Hipodromu u Zagrebu, MPT — dakle, Thompson, a ne Mile — uzviknuo je (kako sam ja čuo) “Zato”, a publika je u zboru odgovorila “Spremni”. I što se onda dogodilo? Odjednom, svi ti lijevi novinarčići, koji inače ne znaju ni mikrofon držati, savršeno jasno čuju — i odmah zaključe: to je bio “Za dom spremni”. Bez dileme, bez zadrške, bez trunke sumnje. Kad im paše — sve im je kristalno jasno.

Ali nećemo se lagat’, zar ne? Thompson je rekao “Za dom”, i to je to. Dio pjesme, dio energije, dio identiteta koji nam je uvijek davao adrenalina i samopouzdanja da se odupremo upravo onima koji ne znaju ni što žele, ni kako žele, a često ni kako se zovu. Ali svejedno su uvijek u pravu — barem pred kamerama.

Na kraju, kako god bilo — pozdrav svima. Bez obzira je li vam ime Mile, Milan, Milutin ili Marko.