Jones B. Eugenius fb
Thompson vs. Tomasević: država prava ili grad ideologije
Ova priča se uporno pokušava svesti na ideološki folklor: Thompson – lijevi gradonačelnik – podjele – ustaše – partizani. No time se namjerno zamagljuje ono što je uistinu na stolu.
Ovo nije kulturni rat, nego pravni i upravljački problem. I to ozbiljan.
Jer ovdje se ne sudi glazbi.
Sudi se načinu na koji vlast koristi javnu moć.
Grad nije privatni svjetonazorski klub
Grad Zagreb ne upravlja imovinom u ime političke platforme, nego u ime svih građana. Hipodrom, dvorane i javni prostori nisu produžena ruka ideologije, nego javna dobra.
To povlači jasne obveze:
- jednako postupanje
- političku neutralnost
- razmjernost odluka
- zabranu diskriminacije
Gradonačelnik nema luksuz odlučivanja po osobnom ukusu, sviđala mu se neka publika ili ne.
“Čavoglave” – pravno slaba točka zabrane
Ključna činjenica koju se uporno ignorira:
pjesma “Čavoglave” je zakonski dopuštena i zaštićena.
Nije zabranjena. Nije proglašena nezakonitom. Nisu je zabranili sudovi. Država je nije cenzurirala.
Ako je nešto u pravnom poretku dopušteno, onda gradonačelnik nema ovlasti uvoditi vlastitu cenzuru.
Zabrana temeljena na pretpostavci “moglo bi se pjevati” nije upravna odluka – to je politička procjena bez pravne podloge.
Apriorna zabrana = diskriminacija
Ako se koncert zabranjuje ne zbog konkretne sigurnosne procjene, nego zbog:
- identiteta izvođača
- njegove publike
- pretpostavke o sadržaju
onda se radi o selektivnoj primjeni kriterija.
Jednostavno pitanje koje sud postavlja:
Zašto drugi masovni koncerti mogu, a ovaj ne – ako su uvjeti isti?
Ako na to nema preciznog, mjerljivog i jednakog odgovora – odluka pada.
Grad ima i gospodarsku odgovornost
Javni objekti postoje i da stvaraju prihod za građane.
Zabrana događaja bez čvrste pravne osnove nije samo ideološki čin – to je potencijalna šteta za gradski proračun.
U tom trenutku priča prestaje biti simbolička i postaje materijalna.
Tu dolazimo do veće fabule
Ono što ovu situaciju čini ozbiljnom nije Thompson.
Ozbiljno je to što gradonačelnik:
- ne razlikuje osobni svjetonazor od javne funkcije
- politizira upravne odluke
- ne razumije granice svoje ovlasti
- proizvodi pravni rizik za Grad
To nije pitanje namjere, nego kapaciteta.
Lekcija iz Rijeke: pusti ljude, ne ideologiju
Upravo zato je kontrast s izjavom Ive Rinčić toliko upečatljiv.
U gradu s jakom lijevom tradicijom ona je jasno rekla:
ne sluša Thompsona, ali ne pada joj na pamet ljudima diktirati glazbeni ukus.
To je razlika između:
- političara koji razumije demokraciju
- i aktivista koji je zamijenio instituciju za platformu
Zaključak
Ovo nije borba za Thompsona.
Ovo je test:
- vladavine prava
- jednakosti pred zakonom
- granica političke moći
I upravo zato je Tomislav Tomasević u mnogo većem problemu nego što se čini.
Ne zbog glazbe, nego zbog nesposobnosti da razdvoji osobno od institucionalnog.
Gradonačelnik nije arbitar ukusa.
Njegova je zadaća da štiti pravo – čak i kad mu se ne sviđa tko ga koristi.
Sve drugo je opasna navika.