Piše: Josip Milić
Iako bi se idući redovni parlamentarni izbori trebali održati do kraja travnja 2028. godine, preslagivanja na političkoj sceni su već počela.
Realno gledajući, politička preslagivanja su otpočela, puno prije, još na lokalnim izborima kada je SDP u Zagrebu mudro podržao svoga izravnog protivnika, stranku Možemo. Naravno da je već tad strateški dogovoreno i da Možemo! podrži SDP na općim izborima. Tomašević već daje izjave kako SDP i Možemo imaju po anketama više glasova od HDZ-a i Domovinskoga pokreta.
Zbog svega toga, jasno je kako će HDZ-u ovaj put trebati šira domoljubna koalicija kako bi četvrti put zaredom osvojio vlast.
Svako soliranje desnih opcija znači razbacivanje glasova te, ukoliko zajednička lista SDP-Možemo osvoji najviše glasova, glasovi onih koji ne pređu prag idu njima. Nikakvo “testiranje snaga” birači ovaj put neće tolerirati.
Desnica mora na okup
Vukovarska koalicija pokušava okupiti što širi spektar desnih snaga. Dr. Tomislav Jonjić misli da je za takvo što prerano, Most šuti, dok Tihomir Dujmović smatra kako se Domino zaletio s izjavom da će poslije izbora ići u koaliciju s HDZ-om. Osobno, ne smatram to pogrješkom Domina jer je jasno kako desnica nema s kim drugim formirati vlast. Kolakušićeve tlapnje o formiranju “kordona” su najobičnija besmislica. Jedino je logično ući u vlast s HDZ-om i korigirati ga u čemu je potrebno. Razmišljanje o bilo kakvoj korekciji Možemovaca je apsurdno.
Međutim, Dominu mora biti jasno kako će svaka saborska ruka biti prevažna i kako će u toj koaliciji morati biti mjesta i za Domovinski pokret, kao sadašnjeg partnera HDZ-a. Zbog toga se, ako desnica ima imalo političke mudrosti, unatoč svemu, antagonizmi moraju prekinuti. Javno blaćenje slabi i jedne i druge, zbunjuje biračko tijelo i stvara lošu klimu te smanjuje izlaznost desnih birača. U tom se slučaju najčešće kaže: “Svi su isti, neću ni izaći na izbore!”
Kada je anglikanski crkveni vrh, početkom XX. stoljeća odlučio otpočeti ekumenske susrete (do tada praktično “zaraćenih”) kršćanskih crkava, prvi uvjet je bio da anglikanci, luterani, katolici i pravoslani prestanu jedni o drugima ružno govoriti. Tako bi, za početak, kao minimum dobre volje HDZ, Most, DP, Domino i ostale desne opcije, ukoliko žele participirati u vlasti u idućem mandatu, morale prekinuti sva međusobna napadanja i vrijeđanja. Trenutačno je situacija takva da se stječe dojam da su veći neprijatelji neke desne opcije između sebe, nego npr. što im je to Možemo ili SDP.
Ljevica je politički pismenija i složnija
Ljevica je u tome puno pismenija i jedinstvenija. Kad je itko od njih napao Milanovića i rekao mu da je izdajica i slično iako je imao i te kako velikih pogrešaka i ušao duboku u desno biračko tijelo.
Dok se lijevi blok disciplinirano štiti i umreženo djeluje, dobar dio desnice nerijetko sudjeluje u rušenju vlastitih aktera, često rame uz rame s političkim protivnicima. Tako je svojedobno srušena Kolinda Grabar-Kitarović. Ta razlika u političkoj kulturi ili barem u taktičkoj dosljednosti, presudna je. Rezultat je realna opasnost da se u ključnim izbornim ciklusima natječu dva ljevičarska kandidata (Josipović i Bandić), dok se desni birački korpus uporno razočarava. U Zagrebu se zbog hrvatske nesloge milijuni kuna javnog novca slijevaju u ideološki bliske udruge, dok braniteljske, obiteljske i katoličke inicijative ostaju na margini. Da je HDZ imao mudrosti i hrabrosti na zadnjim lokalnim izborima, kad se vidjelo kako stvari stoje, i podržao Mariju Raspudić, stvari bi bile drugačije. Međutim, na desnici je puno ispraznog brbljanja, a malo strategije.
Sve to, unatoč tomu što potencijal očito postoji. Ako se domoljubna energija ponovno raspline, odgovornost će biti isključivo na nesposobnoj desnici koja još jednom nije znala operacionalizirati vlastitu snagu.
Tko s kim?
Iako bi daleko najbolje bilo kad bi sve desne opcije išle u predizbornu koaliciju s HDZ-om, realnost na terenu je drugačija i kaže da se mogu složiti dvije široke predizborne domoljubne koalicije. Prva bi obuhvatila HDZ, Domovinski pokret i Jonjića, a druga: DOMiNO, Hrvatske suvereniste, Blok za Hrvatsku i HSP. Logično bi bilo da i Most ide s ovima drugima, ali njima se nikad ne zna. Ipak, nezamislivo je da sutra jedan Bulj ili Marin Miletić podrži Možemo. Svakako treba odškrinuti vrata i prema bračnom paru Raspudić koji bi mogao odigrati presudnu ulogu u formiranju saborske većine 2028.
Poziv na odgovornost
Naravno da koalicija, bilo predizborna, bilo postizborna nije poziv na odricanje od identiteta, nego poziv na političku odgovornost. Ne traži se brisanje razlika, nego njihovo usuglašavanje radi pobjede, a ne radi samodopadnog poraza. Očito je kako je sazrelo vrijeme da se neke ideološke razlike u društvu saborski verificiraju.