Jeli priznavanje granica Avnoja od strane Tuđmana izdaja ili nešto što je bilo neizbježno? Optužba da je Pavelic izdao Hrvatsku jednako je netočna kao što bi bila tvrdnja da je Tuđman priznavanjem avnojevskih granica izdao Hrvatsku i Hrvate. Recentna povijest se tumaci činjenično točno, ali se povijest vremena prije stvaranja današnje Republike Hrvatske prepisuje iz falsificiranih komunističkih udžbenika. Spomenuti ću još nešto što treba reci, a ne držati skriveno ispod tepiha. Relevantni izvori tvrde da ne postoji nikakav dogovor te se apsolutno negira postojanje čak i neformalnih razgovora između Tuđmana i Miloševića oko podjele BIH i aneksije hrvatskih dijelova. To ostaje nepobitna činjenica, a postojanje nečeg sličnog bio bi zločin i izdaja Hrvata s prostora koji bi tako možda pripao srbima.
Dakle, Pavelićevo priznavanje zatečenih granica je po jugokomunističkim udzbenicima izdaja, a sve osim priznavanje zatečenih granica 91. je zločin. Uostalom Hrvatska je branila upravo te zatečene granice od okupatora iz Srbije i upravo to daje legitimitet referendumom stvorenoj Republici Hrvatskoj i obrambenom Domovinskom ratu. Aneksija oduzetih Neuma, Boke Kotorske, Hercegovine i drugih krajeva Hrvatske te od tih dijelova stvorene, do tada nepostojeće BIH je nešto što suvremena povijest drži neprikoslovljenim, a Raphallske ugovore, nastale nakon kraja 1. Svjetskog rata i podjele plijena između kraljevina Italije i SHS se zaboravlja.
U duhu postivanja istine reći ću da Rimski ugovori iz 1941. priznaju Raphallski ugovor, ali i sire teritorij Italije izvan raphallskih granica. Takvo nešto se nije dogodilo 91., no ne mozemo zanemariti dvije cinjenice, da je u trenutku potpisa Rimskih ugovora Pavelic imao jako malobrojnu vojsku, a Italija je bila kolonijalna sila s vojskom koja je tada uspjesno ratovala s Britanskim carstvom i sirila teritorij u Africi. Italija je uz to bila i saveznik s nacistickom Njemackom koja je usla na citav teritorij nekadasnje jugoslavije i drzala pod kontrolom tada malobrojnu vojsku NDH. Nacisticka Njemacka je bila saveznik i s komunistickim SSSR-on i Staljinom, a svaki ratni sukob s takvom silom (fasisicka Italija, nacisticka Njemacka i komunisticki SSSR) bio bi jednak samoubojstvu Hrvatske. Zaboravlja se, odnosno prikriva da je upravo Pavelic ponistio Rimske ugovore 10. rujna 1943. i anektirao prstore koje je Italija stekla Raphallskim i Rimskim sporazumima, a da su crvena armija i partizani padom 3. Reicha dosle u poziciju preuzeti teritorij tada cjelovite Hrvatske. Titova jugoslavija je pripojila i Istru, oduzetu od Njemacke, ali je Hrvatskoj oduzela iznimno puno teritorija, sto je ocito i iz samog izgleda sadasnje Hrvatske cak i da se ne gleda u povijesne cinjenice.
Ovaj post nije pokusaj afirmacije talijanskog fasizma i njemačkog nacizma, vec nesto upravo suprotno, isticanje cinjenica da su te sile i ideologije bile prakticno okupatori Hrvatske, bez obzira na to jeli to Pavelic priznao i potpisao, a Hrvatski sabor verificirao ili ne. Cinjenica je da je hrvatski teritorij Italiji predala kraljevina SHS i da ga NDH nije pripojila 41., već 43. godine. Dakle, pripojila ga je NDH i Ante Pavelic svojom vojskom, a ne titovi partizani i Staljinova crvena armija, kako se to uči iz povijesnih nečinjenica, podmetnutih u doba komunističkog terora.
Roko Šikić