Piše: prof. dr. Jure Zovko
Antifašistička okupljanja u većim gradovima diljem Hrvatske odraz su resentimana (u Nietzscheovom smislu riječi) nesposobne hrvatske oporbe. Kukurijek antifašizma je jedino što oni mogu ponuditi, a pri tome ispuštaju iz vida dvije stvari.
- Da bi antifašizam imao smisla, morao bi postojati neki totalitarni režim nalik fašističkim i nacističkim, kao što su bili Hitlerov i Mussolinijev uoči i za vrijeme Drugoga svjetskog rata.
- Jasno je da u demokratskoj Hrvatskoj to danas nije slučaj. Pokušaj poistovjećivanja okupljanja ljudi u jednoj na koncertu MPT s fašističkim okupljanjima, samo potvrđuje nisku razinu obrazovanosti i inteligencije onih koji to čine pokazujući njihovu nesposobnost za pronalaženje onog što čini tertium comparationis, zajedničko obilježje pri uspoređivanju dviju stvari. Tako će u pomanjkanju karikature u današnjem društvu u Hrvatskoj antifašistički prosvjedi diljem naših gradova biti dobra karikatura njihova bezličnog identiteta. Antifašizam u Hrvatskoj postaje utopijska žudnja nesposobnih da se dograbe vlasti. Kada im to nije moguće na demokratski način, pokušavaju svoju partikularnu volju provlačiti, a potom kroz medije nametnuti kao volonté générale.
- Hvala! Bez mene, molim! Antifašizam nam je donio totalitarni režim, ideološku zastranjenost i zaslijepljenost. To je potrebno naglasiti svim sudionicima ovih neobičnih marifetluka.