Tuđman i HOS
Može li išta bizarnije, išta luđe, išta neprirodnije, neočekivanije, išta čudnije, išta nastranije, išta shizofrenije, maštovitije, nebuloznije, išta ekscentričnije, od činjenice da se zadnjih dana kompletna politička ljevica, od umjerene do krajnje radikalne, ujedinila i pozivaju se na pokojnog predsjednika Tuđmana, na njegove misli, izjave, stavove vezano za jedan govor u Sinju prije 35 g.
Više su mu pohvala i raznih komplimenata u dva dana udjelili nego sva desnica u zadnjih 30 godina.
Kako je ponekad kratak put od salonskog antife do ognjištara, kamenjara, konzerve, u konačnici do hercegovačkog ustaše.
Potpuno je jasno da je predsjednik Tuđman u uvjetima vrlo nepovoljnih međunarodnih odnosa, kao i unutarnje agresije tada tako govorio, taktizirao, snalazio se, igrao igrice, diskretno se distanciravši od NDH. Ali je, isto tako, nepobitna činjenica da je imao velike simpatije za HOS, koji je u cijelosti integrirao u Hrvatsku vojsku, priznao im činove, staž i drugo.
I na koncu, sasvim je logično da ih je simpatizirao, jer je znao da mu u stvaranju države trebaju hrabri i neustrašivi vojnici.