Više bismo i za zemlju i za vlastito mentalno zdravlje učinili kad bismo se okupljali saditi cvijeće, igrati šah u parku, vesti goblene, popravljati klupice, brisati neukusne grafite ili čistiti plaže.
To su geste koje i grad i zemlju čine civiliziranim mjestom, a ne pozornicom lažne brige i za branitelje i za domovinu. Tjerati folkloraše i skandirati “Za dom spremni” nema nikakve veze s brigom za domovinu ili Vukovar, to je samo demonstracija sile bez sadržaja koja ne trpi ni raznolikost ni pravnu državu.
Civiliziran grad brani se radom i pristojnošću, ne urlikom i prijetnjama. Ova “kolektivna paranoja”, kojoj svjedočimo u posljednje vrijeme, najjeftiniji je oblik hinjenog domoljublja.