piše: dr. Ivica Granić
Na današnji dan 1991. godine istočni barbari, Srbi i Crnogorci, napali su Dubrovnik.
Na današnji dan 1991. godine građani grada Dubrovnika ostali su bez struje i bez vode, opkoljeni. Na današnji dan 1991. godine započelo je razaranje Dubrovnika.
A samo par mjeseci nakon početka okupacije Grada pojedini građani grada Dubrovnika potpisali su zapravo klasičan akt izdaje, naime predlagali su razoružavanje tada već uništenog Dubrovnika. Da, razoružavanje i predaju grada Dubrovnika.
U ovom momentu uopće nisu bitna imena potpisnika, oni više nisu važni, bitan je usud koji od pamtivjeka prati Hrvate, a to je izdaja. Koju su tada prigodno nazvali ‘demilitarizacijom grada’.
U Proglasu objavljenom u Glasu grada 13. studenog 1991. navodi se da se ‘zbog izuzetno teške situacije treba razmišljati o demilitarizaciji u cilju zaštite ljudskih života i povijesnog blaga, što podrazumijeva razoružanje hrvatskih branitelja i odlazak iz grada svih koji nemaju dubrovačko boravište’.
Dakle, ne samo da su predlagali razoružavanje Grada, nego su predlagali da svi oni dragovoljci, koji su iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine došli pomoći u obrani Dubrovnika, da odmah napuste Dubrovnik.
Toliko se išlo daleko da je objavljen i Nacrt sporazuma s JNA. U njemu se detaljno i precizno opisuje tehnika mogućeg razoružanja, predaja lakog i teškog oružja, deportacija ‘stranih plaćenika’, te uspostava Policijske stanice Dubrovnik, ali one u predratnim okvirima.
Hrvatski državni vrh, nakon što se doznalo za ovaj sramni pokušaj, reagirao je svom silinom. Ministar Gojko Šušak sazvao je žurno sastanak najbližih suradnika, te je zapovjeđeno pokretanje planova i akcija za oslobađenje Dubrovnika. Mnogi dragovoljci krenuli su tada prema Dubrovniku, a znatne količine naoružanja s Korčule i Pelješca prebačene su tajnim kanalima u Grad.
Načelnik glavnog stožera HV, general zbora Antun Tus, dana 23. studenog 1991. piše tadašnjem gradonačelniku Peru Poljaniću, u kojem između ostalog stoji:
‘Ponuđeni prijedlog predstavlja sramnu kapitulaciju hrvatskog naroda i Hrvatske vojske i predaju grada Dubrovnika agresoru. Dubrovnikom se ponosi cjelokupni hrvatski narod i vi i vaši suradnici ne smijete dozvoliti da sramota predaje padne na vas i vaš grad…’
Hrabri dubrovački branitelji, HV, MUP, HOS i ONB, skupa s pristiglim dragovoljcima, zajedno sa svim građanima grada Dubrovnika, uspjeli su Grad obraniti na svim ključnim pravcima, na Sustjepanu, na Srđu, na Belvederu, na Brgatu, i ostalim točkama obrane Grada.
Posebno je bio interesantan jedan fenomen, praktički nigdje drugdje zabilježen, koji možda i najbolje svjedoči stoljetnu slobodarsku snagu hrvatskog čovjeka na ovim turbulentnim prostorima. Naime, Dubrovčani su osnovali svoj ONB, Odred naoružanih brodova, radilo se o plovilima u vlasništvu domaćih ljudi koji su, naoružani tek lakim naoružanjem, praktički bili žila kucavica u opskrbi grada, bili su zapravo tunel sastavljen od živih ljudi kojim je opkoljeni grad ipak nekako komunicirao sa ostatkom svijeta. Bila je to borba Davida i Golijata, gliseri i male barke s topovnjačama JNA igrali su igru života i smrti.
Koncem svibnja 1992. godine oslobođen je hrvatski jug, čime je završena opsada i deblokada grada Dubrovnika.