Ponekad se čovjeku zdrave glave zbilja čini nevjerojatnim činjenicama smo nekad živjeli u istoj zajednici sa istočnjacima, u satrapiji u koju nas je vođen velikosrpskom hegemonističkom logikom gurnuo najprije Aleksandar Karađorđević, zatim i zločinačkom komunističkom Broz Tito.
Niže je djelo ‘vajara’ Dragana Radenovića, znakovitog naziva ‘Puniša Račić davi zmiju otrovnicu’, djelo će biti postavljeno u jednom pitoresknom mjestašcu na sjeveru nama nekada bratske Crne Gore.
Po meni, mjesto budućeg spomenika loše je odabrano, bilo bi puno primerenije da ga stacioniraju negde u Boki, recimo u Risnu ili u Dobroti, možda čak u Kotoru ili Prčnju, jer je opštepoznato da je reč o starim srpskim pokrajinama.
I čemu se onda skrivati negdje gore, na sjeveru, po šumama i gorama njihove zemlje ponosne.
Inače, Bokelji nisu imali sreće da ih tuđinu daruje jedan drugi nedemokratski vođa Hrvata, onaj koji je ‘poklonjeno’ imao običaj čak i vratiti nase, a ovaj koji je Boku i Bokelje poklonio drugima izgleda da je to učinio i konačno i trajno, ktome još ponio i titulu ‘oslobodioca’.
Tako da sada možemo samo mahati, a uskoro diljem Boke i diviti se uratcima poput ovoga Dragana Radenovića.
Za one koji ne znaju, 1904.g. Hrvata u Boki živjelo je 96%, 1950.g. oko 45%, dok danas u Boki Kotorskoj živi oko jedan posto Hrvata.
Dr. Ivica Granić