Piše: Žarko Lasić
Politički nastup ministra Elmedina Konakovića, iako je formalno najavljivan kao prekid s dosadašnjim načinom vladanja, zapravo se sve više pokazuje kao nastavak konfuzne i dvosmislene politike koju je godinama personificirao Bakir Izetbegović. Politika neodlučnosti, dvosmislenih poruka i vječnog balansiranja između radikalnih i umjerenih stavova – koja se svodila na „hoću-neću, piškiti-ću-kakiti-ću“ pristup – sada se samo prenosi pod novim imenom, ali sa starim sadržajem.
Ministar Konaković došao je na vlast izbacivanjem SDA i DF-a, obećavajući promjene, moderniji diskurs i pravedniji odnos prema konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini. Međutim, njegovi istupi pokazuju da suštinske promjene nije bilo – retorika ostaje jednostrana, a pristup i dalje podređen isključivo bošnjačkoj političkoj dominaciji.
U nedavnoj izjavi, ministar naglašava da, kao Bošnjak, mora govoriti o frustracijama svoga naroda. Nitko to pravo ne dovodi u pitanje. No, frustracije ne mogu biti opravdanje za pokušaje da se ospore ili umanje prava drugoga naroda.
Hrvatski narod u BiH dosljedno se zalaže za poštivanje prava svih – i Bošnjaka, i Srba, i Ostalih. Pomažemo drugima da ostvare ono što im pripada, a za sebe tražimo isključivo ono što nam pripada – u skladu sa zakonom, Ustavom i osnovnim načelima pravednosti.
Vrijedi podsjetiti da je ministar Konaković do prije samo nekoliko godina jasno govorio kako nije ni pošteno ni demokratski da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva. Danas, kako se izbori bliže, ti stavovi se ublažavaju, prilagođavaju i relativiziraju. U takvom pristupu nema ni dosljednosti, ni vjerodostojnosti.
Politika kojoj svjedočimo nije promjena – to je ista matrica u kojoj dominacija jednog naroda nad drugima pokušava biti zapakirana u fraze o reformama i građanskim vrijednostima.
Prava se ne brane uskraćivanjem tuđih prava. A frustracije ne smiju postati izgovor za nepravdu.