Na splitski verbalni incident čitav se hrvatski vrh zgražava!!!
Dok su u prosincu 2022. godine hrvatski glumci iz zagrebačkog kazališta Teatar &TD u Novom Sadu brutalno pretučeni uz povike „Ustaše, što ste došli?”, reakcije službenog Beograda bile su — nikakve. Šutnja, muk, ravnodušnost. Tek poneki oporbeni glas i gradonačelnik Novog Sada osudili su napad, dok su državni vrh i vodeći političari Srbije, od predsjednika do ministara, nijemo prešli preko fizičkog napada koji jasno pokazuje da su u dijelu srpskog društva mržnja i predrasude prema Hrvatima i dalje žive.
Dok Srbija prešućuje fizički napad motiviran nacionalnom mržnjom, hrvatski političari reagiraju s indignacijom na, mirni domoljubni prosvjed u Splitu! Dakle, u Hrvatskoj se dokazuju mišići na vlastitim građanima zbog starohrvatskog uzvika „Za dom spremni“, dok se u Srbiji može nekažnjeno vikati „Ustaše!“ i tući hrvatske umjetnike. Nevjerojatno dokle smo došli.
Što to govori o nama? O narodu koji se, čini se, više boji vlastite sjene nego tuđe šake. Izgleda da smo u gene poprimilu taj usud nas Srbi mogu bez razloga tući a da se nemamo pravo ni braniti niti na to reagirati. O političkoj eliti koja kao da se natječe tko će dublje, niže, servilnije dokazati svoje poltronstvo i ulizništvo prema Srbima ne bi ni trošio riječi. No kako gledati u budućnost, ako se zatvaraju oči pred sadašnjošću, pred činjenicom da se hrvatske građane u Srbiji premlaćuje napada samo zato što govore hrvatski, a da im se u Splitu ne smije reći da nisu dobrodošli, jer je to “fašizam”? Dokle?
Poltronizam hrvatske politike već 25 godina dovodi do ovakvih reakcija građana.Dokle?
Vrijeme je da hrvatska politika prestane biti salonski pokornička i da napokon shvati da dostojanstvo naroda nije stvar protokola nego časti. Jer narod koji ne zna braniti svoje, ubrzo prestaje biti – svoj. Da je Tuđman vodio takvu dodvorničku politiku, nikad mi države ne bi imali.