Zagreb zaslužuje više.
Ulazimo u završnicu još jednih izbora, a dojam je jasan – sve je neizvjesno, osim tko pobjeđuje. No ne zato što je najbolji, već zato što nema ozbiljne konkurencije.
Grad vodi Tomašević – čovjek koji je obećavao transparentnost, red i novu politiku. Danas imamo zatrpan grad, prometni kaos, gradske tvrtke bez kontrole, a odluke se donose kao da je Zagreb poligon za eksperiment. Instalacije, parade i PR zamjenjuju konkretan rad.
HDZ se ni ne trudi. Njihov kandidat je više ukras na listi nego izazivač. Bez poruke, bez energije, bez šanse.
SDP? Šutke promatra, hvali se blizinom vlasti kao učenik koji se diči da je umalo dobio peticu – jer ju je dobio onaj koji sjedi do njega. Bez karaktera, bez ambicije.
U tom sivilu, Selak Raspudić se nazire kao svjetlo u tami – još uvijek bez jakog sjaja, ali barem sa zrnom razuma, pristojnosti i odmaka od cirkusa. No to još uvijek nije dovoljno da probudi uspavani Zagreb.
Ovo nisu izbori između dobrog i lošeg. Ovo su izbori između već viđenog i još neviđenog, ali s malo nade.
Zagreb ne treba politiku predstave. Treba ozbiljnost, znanje i hrabrost. Iako to nećemo birati ove nedjelje, ne smijemo prestati to tražiti.