Dana 14. svibnja 1991. godine, na izlazu iz Mirkovaca (kod Vinkovaca), dogodio se jedan od prvih organiziranih napada na hrvatske snage u istočnoj Slavoniji. U zasjedi koju su postavile četiri maskirane osobe s četničkim obilježjima ubijen je hrvatski branitelj Branko Božić, dok je policajac Ivan Bartolić teško ranjen.
Taj događaj bio je uvod u sve brutalnije napade srpskih ekstremista potpomognutih JNA, s ciljem destabilizacije i okupacije hrvatskog teritorija. Dva mjeseca kasnije, 22. srpnja 1991., Mirkovci postaju poprište tragičnog sukoba u kojem je, u pokušaju deblokade prometnice Vinkovci–Tovarnik i povezivanja odsječenih hrvatskih sela u Srijemu s matičnim teritorijem, poginulo 13 pripadnika 3. gardijske brigade Hrvatske vojske. Još 40 ih je ranjeno, a dvojica su zarobljena.
Prema svjedočenju brigadira Damira Dujića, tadašnjeg zapovjednika i predsjednika Udruge ratnih veterana “Kune”, branitelji su upali u unaprijed pripremljenu zasjedu koju su organizirali pripadnici Teritorijalne obrane Srbije i lokalni pobunjeni Srbi. Napad se dogodio na tzv. Privlačkom putu pri pokušaju ulaska hrvatskih snaga u središte Mirkovaca.
Žrtve mirkovačke tragedije
U toj akciji poginuli su:
Dražen Abramović, Mato Božić, Vinko Dandić, Željko Jurčević, Franjo Jurčić, Vlatko Marinović, Tunjo Pejić, Ivan Pranjić, Mario Prusina, Nade Rogić, Marinko Šimunac i Dražen Tomšić.
Njihova žrtva ostaje trajni podsjetnik na cijenu koju je hrvatski narod platio za slobodu.
Pripreme za pobunu
Još u veljači 1991., sela s većinskim srpskim stanovništvom na području općine Vinkovci (Podrinje, Markušica, Gaboš, Ostrovo, Karadžićevo, Mirkovci, Srijemske Laze, Šidski Banovci, Vinkovački Banovci, Orolik i Mlaka Antinska) na skupštinama mjesnih zajednica donijela su odluke o izdvajanju iz Općine Vinkovci i priključenju Općini Vukovar – čime su trasirali put stvaranju paradržavne tvorevine “SAO Krajina” i otvoreno krenuli prema sukobu.
Od travnja iste godine, u brojnim srpskim selima oko Vinkovaca postavljene su barikade, a započeli su i svakodnevni napadi i maltretiranja hrvatskih civila – provodili su se etnički motivirani pregledi dokumenata, pljačke, premlaćivanja i ubojstva.
Koordinirana agresija
Istoga dana kada je izvršen napad u Mirkovcima, saborski zastupnik SDS-a Dušan Zelenbaba boravio je u Borovu Selu kako bi s četničkim teroristima koordinirao daljnje aktivnosti na području istočne Slavonije, posebno nakon ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu početkom svibnja.
Na području istočne Slavonije formirana su ključna uporišta pobune: Tenja pokraj Osijeka, Borovo Selo pokraj Vukovara te Mirkovci kod Vinkovaca. Iz tih središta organizirane su terorističke akcije i napadi na hrvatske položaje i civile.
Zločin u Ćelijama – simbol patnje i otpora
Jedan od najstrašnijih zločina dogodio se u selu Ćelije, koje su srpske snage u srpnju 1991. potpuno spalile, ubivši i protjeravši civilno hrvatsko stanovništvo. Preživjeli su bijeg tražili kroz kukuruzišta, ostavljajući za sobom svoje domove i žrtve, unatoč činjenici da nikada nisu bili prijetnja svojim susjedima.
Bitka za Slavoniju
Kritično stanje bilo je i u hrvatskim selima uz granicu sa Srbijom – Tovarnik, Ilača, Đeletovci, Berak, Stari Jankovci i Slakovci – koja su bila potpuno odsječena i okružena neprijateljskim snagama. Srpska paravojska, dobrovoljci iz Srbije i JNA tenkovi stisnuli su obruč oko tih sela, čineći život gotovo nemogućim.
Vinkovci su od srpnja 1991. redovito granatirani upravo iz Mirkovaca, a taj pakleni ritam zračnih i topničkih napada trajao je mjesecima. O tim danima svjedoči dokumentarni film “Dnevnik jednog rata – Vinkovci”, koji kroz autentične snimke i izjave branitelja – običnih ljudi pretvorenih u vojnike – prikazuje veličinu borbe i patnju koju je grad pretrpio.
Oklopna moć JNA u Slavoniji
Podaci iz jeseni 1991. govore da je na okupiranom području bivše općine Vinkovci bila koncentrirana najveća oklopna snaga JNA u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji – čak 320 tenkova i 250 borbenih vozila, čime se potvrdila duboko planirana i brutalna priroda velikosrpske agresije.
Izvor: PDN/Foto:Snimka zaslona
Izvorni autor: Krešimir Cestar