Žarko Lasić
Portret jednog moralnog patuljka: Od „velikog gazde“ do običnog klauna
Mediji pišu da se Zdravko Mamić „pogubio“. No, istina je puno gora i prizemnija: on se nije pogubio, on je oduvijek bio moralna nula i gad, samo što je danas to postalo kristalno jasno i onima koji su godinama žmirili na oba oka. Ovo što danas gledamo nije ludilo, nego pravo lice čovjeka koji je čitav život gradio na lažima, sili i tuđem novcu.
Veleizdajnik vlastitih uvjerenja
Njegov repertoar je jadan. Jučer je plakao nad Dinamom i zaklinjao se u Tuđmana i branitelje, koristeći domoljublje kao štit za svoje mutne poslove. Danas, kad mu tlo pod nogama gori, taj isti čovjek besramno hvali Vučića i srpske klubove, a na kraju stiže i do Tita. To nije politika, to je čisti očaj. Čovjek bez obraza spreman je poljubiti bilo čiju čizmu – bila ona crna, crvena ili neka treća – samo da bi dobio mrvicu pažnje ili prividnu zaštitu.
Bogat, bahat i – glup
Iako se godinama prodavao pod krinkom „nogometnog genijalca“ i menadžera koji „zna znanje“, on je zapravo samo bahata neznalica koja se pogubila u vlastitoj pohlepi. Sav taj silni novac i moć nisu mu kupili ni gram pameti, a kamoli dostojanstva. Od slave u nogometu došao je do statusa bjegunca, optuženika i pravomoćnog osuđenika. Njegov put nije uspon, nego dugi pad u septičku jamu koju je sam iskopao.
Utapanje u vlastitom blatu
Zdravko Mamić se danas doslovno davi u „govnima“ vlastitih izjava. Svaki njegov novi nastup, svaki urlik i svaka suza na press-konferencijama samo potvrđuju o kakvoj se promašenoj figuri radi. Nema tu više nikakve karizme, ostao je samo ostarjeli, pogubljeni lik koji mlatara rukama dok tone sve dublje.
Neki bi rekli da je ovo previše žestoko, ali s obzirom na to tko je u pitanju i koliko je zla nanio sportu i društvu – zapravo je premalo. Mamić nije žrtva sustava, on je nusproizvod najgorih vrijednosti, čovjek koji je od „vladara nogometa“ postao obična nula koja samu sebe proždire.