Vecernji list
Božena Matijević
Nije dovoljno što nas more paklene vrućine, nego se javnost ovih dana intenzivno bavi još jednom užarenom temom, onom političkom. Naime, odnos predsjednika države Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića (uz asistenciju ministra obrane Ivana Anušića i ministra pravosuđa Damira Habijana) pred novim je prsnućem, a sve se to prelama preko leđa Hrvatske vojske te generala i načelnika Glavnog stožera oružanih snaga Tihomira Kundida, i to zbog pitanja slanja naših vojnika na paradu u Pariz. Izdaju se zapovijedi, šalju poruke o povjerenju i nepovjerenju, najavljuju iznenađenja… A u konačnici ispada da uz uvriježeno “lijevog” predsjednika države staju i njegov stav podržavaju desničari i oni koje se naziva populistima. I njima su Milanovićeve izjave i suverenistički stavovi miliji nego Plenkovićevi. Nije to neka novost, no sad se situacija baš užarila i još uvijek se ne zna ishod, a Milanović ipak jasno vidi da ga milo gledaju i slušaju i oni koji bi po nekoj logici trebali biti bliži HDZ-u i njegovu čelniku, koji je ujedno i premijer.
Plenkovića gura u centar
– Milanović je već i prije reizbora za predsjednika, a pogotovo nakon tog ponovnog izbora, pokazao nakanu da Plenkovića pretekne s desna. On Plenkovića gura u centar i svojim prije svega suverenističkim inzistiranjem uzima na svoju stranu dio desnog biračkog tijela, što se u konačnici vidjelo i na izborima jer se takav broj glasova podrške koji je Milanović dobio obično ne dobiva na izborima. A on je
takvu podršku ostvario zato što je bio mezimac i ljevice i desnice. Lijeva sljedba bespogovorno ga sluša što god on radio i govorio, pa čak i ako postane desničar, a desnica ga malo-pomalo prihvaća zato što je protiv Plenkovića i zato što inzistira na suverenizmu te ponavlja da su Plenković i HDZ danas “bruxelleski ćate”, a samo on brani poziciju Hrvatske – ovako je kontekst aktualne situacije uvodno objasnio analitičar Žarko Puhovski u nastavku se referirajući na pitanje – jesu li Milanovićevi suverenistički stavovi iskreni i autentični ili su kalkulantski, proračunati i mahom kapriciozni samo kako bi izazvao Plenkovića.
– Milanović nikada nije bio pravi socijaldemokrat i ljevičar. On je kao predsjednik SDP-a u jednom intervjuu za sebe rekao
da je liberal i kalvinist, a to sigurno nije ljevičarska pozicija. Milanović je ušao u SDP, a već sam više puta rekao da bi Milanović bio bolji predsjednik HDZ-a od Plenkovića. Međutim, ušao je u SDP i tu je napravio karijeru, mada među strankama i nema nekih velikih razlika. Dakle, Milanović nikada nije bio naročiti ljevičar, a kada je postao predsjednik države zaigrao je na tu protuplenkovićevu poziciju, što je Plenkoviću odgovaralo. Zato je Plenković na prošlim predsjedničkim izborima i izabrao Dragana Primorca za HDZ-ova kandidata i sam odmah znajući da Primorac nema nikakve šanse protiv Milanovića. Jednostavno, Plenkoviću je to tada odgovaralo kako bi se održao u sedlu kao netko koga, kao, ljevičarski predsjednik
napada. No, istovremeno je Milanović otišao udesno i sad stalno inzistira da je on pravi suverenist za razliku od Plenkovića. I tu Milanović dobiva dio desnice, i to desnice koja je desnija od HDZ-a, od same matice HDZ-a – kaže Puhovski i dodaje kako je, prema njegovu mišljenju, Milanović u pravu kada kaže da pripadnici naše vojske ne trebaju uskoro ići na paradu u Pariz.
– No više od toga sad je ključno pitanje hoće li se Milanović kandidirati na čelu zajedničke liste SDP-a i Možemo! na idućim parlamentarnim izborima. To je moguće jer je to jedina šansa da ta lista pobijedi. Kada bi Milanović vodio tu listu, onda bi, kako stvari sada stoje, on imao dobru šansu pobijediti Plenkovića – zaključio je Puhovski.
Susret istih interesa
Analitičarka Ankica Mamić podsjeća pak da je od početka Koalicije voljnih bilo jasno da je naša domaća desnica protiv toga, dok je ljevica na neki način bila više za tu koaliciju nego protiv nje.
– I tu su se sreli interesi desnice i našeg predsjednika koji je, uvjetno rečeno, s lijevog političkog spektra. Plenkovićeva proeuropska pozicija svima je jasna, vidljiva i poznata. Plenković postupa posve sukladno sa svojim javno proklamiranim politikama, njegovo strateško partnerstvo s Francuskom je vidljivo, on ga ne taji, tu nema nikakvog iznenađenja. A kada je riječ o Milanovićevim stavovima, on više nikoga ne želi pridobivati niti mu to treba, jer sigurno više neće ići na izbore. Ni na one parlamentarne. Milanović se više ne trudi dopasti nikome pa vjerujem da on zaista iznosi svoje autentične stavove. Meni je njegova autentičnost neupitna, a što se tiče njegova stila, to je sasvim druga tema – iznijela je svoj stav Ankica Mamić.