Josip Milić
Šušak je bio najodaniji i najpovjerljiviji suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, njegova desna ruka u najtežim trenucima stvaranja države. Iza njih je ostala međunarodno priznata i obranjena Hrvatska država koju hrvatski narod nije imao gotovo tisuću godina. Njihova uloga u stvaranju i obrani Hrvatske upisana je u samu srž moderne nacionalne povijesti.
Vrijeme koje prolazi dodatno potvrđuje razmjere njihovih zasluga. Unatoč pokušajima raznih interesnih skupina da ih diskreditiraju, činjenice ostaju: pod njihovim vodstvom stvorena je moderna Hrvatska vojska, provedene ključne vojne operacije i izborena pobjeda u Domovinskom ratu, uključujući i odlučujuću Operaciju Oluja.
Napadi na Šuška nisu slučajni niti novi. Dolaze iz krugova koji nikada nisu prihvatili hrvatsku samostalnost ili su ideološki vezani uz bivši sustav. Danas se ti napadi često manifestiraju kroz medijske konstrukcije i pokušaje reinterpretacije povijesti.
Jedna od najčešće plasiranih teza jest da je Šušak “prodao” Bosansku Posavinu. No ta tvrdnja ne izdržava ozbiljnu analizu. Kao ministar obrane Republike Hrvatske, Šušak nije imao ni politički ni pravni mandat “prodavati” teritorij druge međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Obrana tog područja bila je prvenstveno odgovornost tadašnjeg političkog i vojnog vrha u Sarajevu, predvođenog Alijom Izetbegovićem.
Hrvatska je, unatoč vlastitoj ugroženosti, značajno pomagala obranu Hrvata u BiH kroz logistiku, naoružavanje i koordinaciju s HVO-om. U brojnim operacijama hrvatske snage branile su prostore izvan međunarodno priznatih granica RH, što dodatno pobija teze o “izdaji”.
Istodobno, činjenica je da obećana i očekivana pomoć iz Sarajeva za obranu Posavine nikada nije stigla u potrebnom opsegu. To je ključni element koji se u pravilu prešućuje u optužbama protiv Šuška.
Šušak i Tuđman vodili su složenu i višeslojnu politiku: kombinirali su diplomaciju, primirja i vojno jačanje kako bi u pravom trenutku osigurali pobjedu. Njihova strategija nije bila improvizacija, nego dugoročno planiranje koje je kulminiralo oslobađanjem okupiranih teritorija i uspostavom pune suverenosti.
Zato Šušak i danas izaziva snažne reakcije jer simbolizira pobjedu ideje hrvatske države. Napadi na njega često su, zapravo, napadi na same temelje moderne Hrvatske: Domovinski rat, branitelje i politiku državne samostalnosti.
U konačnici, rasprava o Šušku nije samo pitanje prošlosti, nego i odnos prema temeljnim vrijednostima na kojima je Hrvatska nastala.