Gost emisije Plenum Federalne televizije bio je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je govorio o aktualnoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Posebno je komentirao najnovije izvješće Europske komisije i objasnio zašto, nakon tri desetljeća, napredak u zemlji i dalje izostaje.
Trideseta obljetnica Daytonskog sporazuma
Za nekoliko dana obilježit ćemo 30. obljetnicu potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. Kada se danas osvrnete na ciljeve Daytona – osim činjenice da je zaustavio rat – u kojoj su mjeri ti ciljevi ispunjeni? Kako ocjenjujete protekla tri desetljeća u kontekstu BiH?
— Kao što ste i sami rekli, najvažnije je da je Daytonski mirovni sporazum postigao povijesni rezultat – zaustavio je rat. Vojni dio sukoba nije se ponovio. Imali smo sigurno okruženje. Ne idealno, ali prihvatljivo. Pratim situaciju u Sudanu, na Bliskom istoku, u Ukrajini i vidim da ratovi i dalje traju – uništenje, ubijanje, izgladnjivanje – to se nastavlja. Međunarodna zajednica u BiH uspjela je obnoviti barem djelomično stanje sigurnosti. No, to nije bilo dovoljno da se Bosna i Hercegovina pretvori u mirnu i prosperitetnu državu. Nažalost, moramo priznati da se to, ni nakon 30 godina, nije dogodilo. Prosperitet još nije ostvaren, i dalje postoje brojni problemi. Mladi ljudi napuštaju zemlju, gospodarstvo stagnira. Upravo sam pročitao godišnje izvješće Europske komisije o Bosni i Hercegovini – to je najgore izvješće o BiH koje sam ikada čitao! U većini poglavlja navodi se kako u protekloj godini nije bilo nikakvog napretka. To me, moram reći, jako zabrinjava.
Usporedba političke atmosfere nekad i danas
Kako biste usporedili političku atmosferu u Bosni i Hercegovini tijekom vašeg mandata kao visokog predstavnika – od 1999. do 2002. godine – s današnjom situacijom? Koje sličnosti ili razlike primjećujete između ta dva razdoblja?
— Danas imamo izvješće EU-a koje kaže: nema napretka u Bosni i Hercegovini. Dok sam ja bio tamo, neposredno nakon rata, napredak je postojao. Prisjećajući se tog razdoblja, mogu reći da smo zaista mnogo toga postigli. Surađivali smo s različitim vladama – nisu sve bile sjajne, ali postojala je nada, povjerenje i osjećaj da je promjena moguća. I ja sam tada vjerovao u to. Bosna i Hercegovina koju sam predao Paddyju Ashdownu bila je zemlja koja je napredovala. Rekao sam mu: „Paddy, ti moraš biti posljednji visoki predstavnik. Bosna ide brzo naprijed.“
U moje vrijeme zemlja se pridružila Vijeću Europe u Strasbourgu. Donijete su brojne državne mjere, provedene ustavne reforme u entitetima – doduše, ne provode se u potpunosti – te gospodarske reforme, koje su bile pod snažnim utjecajem neoliberalizma. Morali smo biti oprezni jer su Svjetska banka i MMF vršili velik pritisak na Ured visokog predstavnika da ubrza privatizaciju. Smatram da je najveći problem u tome što domaća politika, na svim razinama, nije iskoristila priliku koju je tada nudila međunarodna zajednica.
Od napretka do zastoja
Kako objašnjavate veliku razliku između napretka koji ste postigli i današnje situacije? Spomenuli ste da su reforme tada bile konkretne i vidljive, te da ste se nadali da će vaš nasljednik biti posljednji visoki predstavnik. Što se dogodilo u međuvremenu?
— Jasno je da svi snosimo dio odgovornosti. U moje vrijeme međunarodna zajednica imala je mnogo veću ulogu u Bosni i Hercegovini. Dok sam bio visoki predstavnik, imao sam tisuću suradnika iz 25 zemalja. Na terenu je djelovao SFOR, koji je osiguravao stabilno okruženje. Imali smo izvrsnu suradnju, osobito u vrijeme kada je povratak manjina bio u punom zamahu – stotine tisuća ljudi vraćale su se svojim domovima. Obnavljali smo tisuće uništenih zgrada.
Kada sam preuzeo dužnost, na državnoj razini postojala su samo tri ministra. Taj smo broj udvostručili. Uspostavili smo Državnu graničnu policiju, a pred kraj mog mandata osnovani su Državni sud i Tužiteljstvo BiH. To nazivam izgradnjom države, što je bilo iznimno važno. Taj se proces nastavio i za vrijeme Paddyja Ashdowna, ali je ključno osoblje već bilo postavljeno do 2002. godine.
O ulozi OHR-a i budućnosti BiH
Više ste puta istaknuli kako bi Ured visokog predstavnika (OHR) trebalo ukinuti i nadzor prenijeti na Europsku uniju. S druge strane, EU je nedavno objavila izrazito kritično izvješće o napretku BiH, ističući sporo i nedovoljno provođenje reformi. U proteklih nekoliko godina svjedočimo intenzivnijem djelovanju OHR-a i brojnim intervencijama visokog predstavnika, osobito otkako je na toj funkciji Christian Schmidt. S obzirom na sve to, smatrate li da je sada pravo vrijeme da se međunarodna zajednica potpuno povuče i prepusti Bosnu i Hercegovinu samostalnom upravljanju?
— Imam izvrsne odnose s Christianom Schmidtom i visoko cijenim njegov rad. On nastoji biti aktivan visoki predstavnik. No, mislim da problem nije u osobi visokog predstavnika, nego u činjenici da OHR postoji već predugo. Dok god postoji visoki predstavnik, bosanskohercegovačka politika ostat će zarobljena u sindromu ovisnosti – čekat će da visoki predstavnik donese odluku umjesto nje. A to nije zdravo za razvoj političke kulture u BiH.
Evo jednog primjera: Milorad Dodik. Promjene koje su se dogodile nisu rezultat djelovanja visokog predstavnika niti Europske unije, nego pritiska Sjedinjenih Američkih Država. Ne znam bi li se moglo postići više, ali činjenica je da je taj pritisak ipak donio određene rezultate. Smatram da mi, Europljani, moramo preuzeti veću odgovornost, jer želimo da Bosna i Hercegovina postane članica Europske unije.
Smatrate li da se Milorad Dodik stvarno povukao?
To je nešto što sam također doživio kao visoki predstavnik. I dalje se sjećam predmeta kada sam morao da ganjam Antu Jelavića, koji je bio član Predsjedništva BiH. Trebalo je vremena da se riješi to pitanje, ali u to vrijeme imao sam punu podršku međunarodne zajednice i također sam imao podršku Zagreba. Gospodin Dodik ima odličnu mrežu odnosa i velikog novca koje je prikupio tokom godina. I trebat će vremena, ali zaista vjerujem da će pravosuđe i vladavina prava pokazati da čak i u Bosni i Hercegovini to može dati rezultat. To će biti za Bosnu i Hercegovinu preduvjet i pozitivan pomak k približavanju EU. Osim ako Bosanci i Hercegovci ne riješe pitanje s policijom, pravosuđem, korupcijom itd.