Poruka koja može promijeniti čovjeka i narod.
U vremenu nesigurnosti, straha i stalnih negativnih vijesti, snažna i jednostavna poruka svećenika i evangelizatora Tomislav Ivančić ponovno odzvanja s posebnom snagom: „Ne boj se. Samo vjeruj!“
Riječ je o kratkom, ali dubokom razmatranju koje otvara pitanje – živimo li život u strahu ili u vjeri?
Dvije stvarnosti: strah i vjera
U samoj rečenici „ne boj se, samo vjeruj“ Ivančić prepoznaje dvije krajnosti koje određuju čovjekov život. Strah, kako naglašava, nije samo emocija – on je stanje koje razara čovjeka:
razara razum
uništava kreativnost
guši uspjeh
usmjerava pogled prema zlu.
„Bojati se znači gledati u negativno, očekivati zlo, bol i propast“, ističe. Drugim riječima, čovjek postaje ono na što je usmjeren njegov pogled.
S druge strane stoji vjera – ali ne bilo kakva, nego potpuna, usmjerena i odlučna.
„Samo vjeruj“ – ključna riječ je „samo“
Ivančić posebno naglašava jednu riječ: vjerovati.
Ne pola vjerovati. Ne povremeno vjerovati. Nego isključivo vjerovati u dobro.
To znači:
usredotočiti se na cilj
gledati u uspjeh
očekivati dobro
ne dopustiti negativnim mislima da zauzmu prostor u umu.
„Ti si ono što vjeruješ. Postaješ ono kamo gledaš“, poručuje.
Snaga usmjerenosti: bez okretanja natrag
U razmatranju se koristi i snažna slika: čovjek koji ore brazdu ne smije se okretati natrag.
Poruka je jasna – pogled mora biti usmjeren naprijed, prema dobru, prema „kraljevstvu dobrote, ljepote i istine“. Pogled unatrag vodi u zlo, sumnju i stagnaciju.
To nije samo duhovna poruka, nego i životna strategija:
fokus određuje smjer, a smjer određuje sudbinu.
Snaga riječi i misli
Ivančić naglašava i moć izgovorene riječi i unutarnjeg govora:
„Govori: uspjeh – i snaga se u tebi slaže“
„Govori: zdrav sam – i snaga zdravlja raste“
„Govori: bit će dobro – i u tebi se rađa nešto čudesno“
Riječ nije prazna – ona oblikuje čovjeka iznutra.
Jednostavna istina koju rijetki žive
Iako je poruka jednostavna, autor postavlja ključno pitanje:
zašto je ljudi ne žive?
„To je kao kruh koji nam se nudi, a nitko da ga zagrize“, upozorava.
Unatoč dvijetisućljetnoj prisutnosti evanđeoske poruke, ljudi i dalje biraju strah umjesto povjerenja.
Poziv na osobnu odluku
Na kraju, Ivančić ne ostaje na teoriji nego poziva na konkretan korak:
pokušaj jedan dan živjeti bez straha.
Danas se neću bojati,
danas ću gledati samo u dobro,
kad dođe nemir – biram mir,
kad dođe sumnja – biram vjeru,
kad dođe misao o neuspjehu – odgovaram: uspjet ću.
To je, kako naglašava, vježba koja može promijeniti čovjeka.
Poruka za cijelo društvo
Ova misao ne ostaje samo na osobnoj razini. Ivančić ide korak dalje i poručuje:
kada bi barem jedan čovjek odlučio živjeti na ovaj način, osjetio bi promjenu.
Kada bi to učinili mnogi, promijenilo bi se društvo.
„Naša domovina bi se potresla od radosti“, zaključuje.
U vremenu u kojem dominiraju strah, podjele i nepovjerenje, poruka „Ne boj se, samo vjeruj!“ zvuči gotovo revolucionarno u svojoj jednostavnosti.
Ne traži složene teorije, nego odluku: hoće li čovjek gledati u zlo ili u dobro?
Jer, kako poručuje Ivančić:
život ide tamo kamo je usmjeren pogled.