Znači, Hrvatska ne samo da ima rekordnu inflaciju cijena, nego i inflaciju teologa! U posljednje vrijeme na svakom koraku u medijima nailazimo na naslove i tekstove i istupe u kojima se u prvi plan stavlja da je onaj kojega se citira teolog ili da je autor teksta teolog. A biti teolog je širok pojam. Jer nije teolog samo katolik niti je teologija samo katolička, već i protestantska i pravoslavna, niti teolog nužno treba biti i vjernik. Štoviše, ni katolički teolozi nisu svi jedinstveni, posebice oko društvenih pitanja, i tu se kod njih mogu naći različiti pogledi, ideološki, politički, ali također i u samom pristupu crkvenom nauku, poslanju Crkve… Drastičan primjer toga je jedan od najvećih katoličkih teologa 20. stoljeća Hans Küng kojeg je Katolička Crkva učinila vlastitim disidentom, uz zanimljivu opasku da su u tome glavnu ulogu imali kardinali Franjo Šeper i Joseph Ratzinger.
No meni kao katoličkom teologu postalo je malo previše što se baš u posljednje vrijeme po medijima izvlače klasični ljevičarski aktivisti, koje se u javnom diskursu nakiti titulom teologa, kako bi se dobio dojam da je ta osoba jako teološki potkovana, važna, i da je valjda katolički teolog, i onda oni sve najgore pričaju o svima koji ne misle kao oni, što nije baš kršćanski, i podvaljuju vlastitu ideologiju. A bilo bi pristojno potpisati da je taj netko, primjerice, protestantski teolog, kao i kod katoličkog da je katolički teolog, pa bi stvar bila jasnija, a ne samo sa teolog, jer je to onda čista manipulacija.
Primjerice, posljednjih je dana u prvom planu bio organizator šibenskog FALIŠ-a Branko Sekulić od kojeg se uzimaju izjave, daje intervjue i svugdje je potpisan kao teolog. A on je magistrirao na nekadašnjem protestantskom Teološkom fakultetu “Matija V. Ilirik” u Zagrebu i zvanje doktora znanosti stekao na Fakultetu protestantske teologije na Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Münchenu. Sekulić za sebe, iako je teolog, kaže da ne pripada ni jednoj crkvi, da nije religiozan, ali je vjernik. U mnogim intervjuima rado ističe svoja radikalno lijevo uvjerenje. To je sve u redu, svi imamo pravo na vlastito mišljenje, ali Sekulić formalno jest teolog, i to protestantski, što je bitno za naglasiti, ali u prvom redu nastupa kao ljevičarski aktivist, što i ne krije. Teologija mu je očito samo celofan za propagiranje radikalno ljevičarskih stavova.
Ili, ovih dana izađe tekst s naslovom “Teologinja: Thompsonu nisu rekli da se bavi samo pjevanjem, za razliku od Severine”, pa idem gledati koja je to teologinja. Onda vidim da je to Lana Bobić koja je završila studij teologije na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju “Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu kao i Sekulić te da je područje njezinog akademskog interesa feministička teologija, odnosno feministička kritička teorija u religiji. I ona je u prvom redu ljevičarska aktivistica, i zašto ne bi u naslovu pisalo tako, a ne teologinja, i to još protestantska?
Da se razumijemo, doista nemam problem s tuđim stavovima niti s drugim kolegama teolozima, katoličkim ili protestantskim, niti druge teologije omalovažavam, dok god su stavovi argumentirani i nisu “ad hominem”. No ovdje se radi o čistoj medijskoj manipulaciji. Jer bi svakako posve drukčije zvučalo kad bi u naslovu i u tekstu za navedene primjere i za sve druge jasno pisalo da su protestantski teolozi, ali i radikalno lijevi aktivisti, ili u prvom redu aktivisti, što i jesu i ne kriju i sve legitimno. No to treba jasno reći. Toliko da se malo razjasne termini, i tko je tko…
Zvonimir Despot