Piše: Milenko Bušić
Nekoć su ideje Jugoslavije, komunizma i Velike Srbije bile kompatibilne, a danas su to ideje jugosfere (kao buduće EU regije), globalizma i velike Srbije. Sa sve tri smo se nominalno obračunali, no u stvarnosti okupatori i dalje vladaju, ali pod drugim imenom. Hrvatska još uvijek nije slobodna, a razlog tomu jest što su “svjetski igrači”, NWO, jači, lukaviji i opasniji od komunista. Oni su ti koji namjeravaju vratiti Hrvatsku u “regiju”, a što je Tuđman eksplicitno odbio. Svo vrijeme nakon njega rade na stvaranju pretpostavki da do toga dođe, tj. do revizije propalog plana o transformiranju Jugoslavije u Jugosferu (minus Slovenija, plus Albanija). U tim okvirima trenutne političke marionete, bivši udbaši, mediji, civilne udruge i BIA vode specijalni rat protiv Hrvatske. Planiraju ga okončati proxy ratom nakon kojeg bi nas iznova pedagoškom mjerom POSTIĐIVANJA opteretili osjećajem krivnje i natjerali da se vratimo u “regiju”. Ti veliki globalni NWO igrači su s dekonstrukcijom SSSR-a, Čehoslovačke i Jugoslavije krenuli u prelazak s bipolarne na multipolarnu podjelu svijeta (više svjetskih unija koje bi unutar sebe bile regionalizirane, te bi tako bili nadiđeni i nadjačani nacionalni suverenizmi). Slobodna i neovisna Hrvatska im nikad nije bila u planu. Zato će Milanović za nju reći da je “slučajna država”. Ono što sada radi jest da potiče NESPORAZUM tamo gdje je SPORAZUM doveo do skorog prekida rata. Da bi do raspada BiH došlo, Hrvatima u njoj, treba istu ogaditi. U tom smislu i ideja velike Srbije vidi svoju priliku. To je ta kompatibilnost koja stoji iza toliko toga, a mnogima nije jasno dok se čude i pitaju: Dokle više … će nas svinje nazivati prljavima!? Mnogi se na žalost ni to ne pitaju jer im je “tanjur leće” ispred vrijednosnog sustava. Iako se stječe dojam da se protiv bijele i žute petokrake ne može boriti, prava je istina da se jedan narod ne može trajno poraziti ako mu duh nije skršen. S druge strane, nakon Markovog koncerta stječe se jedan drugi dojam. To je da se paradigma promijenila i da još uvijek u znatnom broju ima “ognjištara” vjernih Domovini. Pitanje je samo “cijene” (žrtve) koja će se morati ovaj put platiti.
Milenko Bušić