Piše: Vlado Marušić
Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu sudjelovao je i hrvatski predsjednik Vlade Andrej Plenković, kojega su napali gotovo svi mediji u RH, i s desna i s lijeva, jer je hrvatski Domovinski rat nazvao „problemom“ koji je, prema njegovim riječima, gotovo neusporediv s ratom koji Ukrajina danas vodi.
Zanimljivo je kako se njegove riječi izvlače iz konteksta, a sve po čistoj navijačkoj mantri kojoj su skloni navijači širom svijeta. Oni svoje omiljene klubove brane na sve načine, dok one protivničke napadaju, difamiraju i označavaju glavnim krivcima za neuspjehe „svog“ kluba. U to se možemo uvjeriti promatrajući sukobe navijača Hajduka i Dinama, popularnih Torcide i BBB-a, gdje nikakva argumentacija ni s jedne strane ne prolazi jer su uvijek krivi oni „drugi“ – i za neuspjehe i za „makljažu“ – uz obrazloženja poput: „oni su prvi počeli“, „oni su nas lani“, „njih podržava vlast u Hrvatskoj“ itd., itd.
Čak i da je dio toga istina, to nikako ne može biti pravilo ni mjerilo kojim će se mjeriti nečija krivnja, pa ni krivnja Andreja Plenkovića, koji je Domovinski rat nazvao nespretnim rječnikom – „problem“. Tu njegovi kritičari djelomično mogu biti u pravu. Plenković je Domovinski rat, umjesto briselskim rječnikom, trebao i mogao nazvati primjerenijim nazivom, a on glasi: krvavi obrambeni i oslobodilački rat njegove države protiv nadmoćnijeg neprijatelja u naoružanju i opremi, u kojem su stradali branitelji i civili te u kojem je Hrvatska pretrpjela ogromnu materijalnu štetu.
No napadati Plenkovića zato što je Domovinski rat nazvao „problemom“ koji je neusporediv s ratom u Ukrajini nikako nije u redu i s njim se u tom dijelu u potpunosti slažem, premda sam i sam izravni sudionik Domovinskog rata u BiH, u borbenom sektoru, od početka do kraja toga rata.
Ukoliko usporedimo broj poginulih, ranjenih, protjeranih i silovanih u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1995. godine s ratom koji se još uvijek vodi u Ukrajini, a započeo je agresijom Rusije na tu državu 24. veljače 2022. godine i čiji se kraj još ne nazire, doći ćemo do podataka koji su neusporedivi i u kojima je Plenković u potpunosti u pravu u tom dijelu svoga govora.
Hrvatski gubici u Domovinskom ratu
Kritičari Plenkovića navode kako je za vrijeme tog „problema“, o kojem on govori, ubijeno oko 15.000 ljudi, među kojima je bilo 402 ubijene djece, silovano je oko 2.000 žena, a procijenjena materijalna šteta varira od 37 milijardi dolara (izravna) pa sve do 252 milijarde američkih dolara (neizravna).
Ogroman broj ljudi bio je protjeran ili je morao napustiti svoje domove i naselja. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, a dodatnih 150.000 ljudi nalazilo se u izbjeglištvu u inozemstvu.
Ono što hrvatsku javnost posebno boli jest činjenica da i 35 godina od početka Domovinskog rata više od 1.740 osoba još uvijek nije pronađeno i smatraju se nestalima.
Problematičan dio izjave jest i onaj u kojem Plenković govori da je naš „problem“ neusporediv s onim s čime se Ukrajina danas suočava, naglasivši kako je Ukrajina smanjila postotak okupiranog teritorija s 27 na 19,5 posto.
Za vrijeme Domovinskog rata pod srpskom okupacijom našlo se 14.760 km², odnosno 26 % hrvatskog teritorija. Najveći dio, čak 18,4 % ukupne površine RH, oslobođen je u svega nekoliko dana vojno-redarstvenom operacijom Oluja, dok je ostatak teritorija oslobođen drugim vojnim akcijama i mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja.
Treba naglasiti i to da je Hrvatska ostvarila pobjedu u ratu unatoč embargu na uvoz oružja i općenito znatno manjoj međunarodnoj potpori nego što je cijelo ovo vrijeme ima Ukrajina.
Stradanja Ukrajinaca u obrambenom i oslobodilačkom ratu koji još traje
Ukrajina: oko 400.000 ukupno poginulih ili ranjenih (uključujući vojnike i civile), prema jednom izvoru s kraja 2024. godine.
Civilne žrtve (UN-verificirane): više od 14.600 civila ubijeno od početka invazije 2022. godine, dok je broj ranjenih višestruko veći.
Ukupan broj smrtnih slučajeva civila i vojnika u stvarnosti je teško precizno utvrditi; brojke se razlikuju ovisno o izvorima, ali deseci tisuća ukrajinskih civila te stotine tisuća vojnika poginuli su ili su ranjeni.
Raseljeni i protjerani (prema UN procjenama, siječanj 2026.)
Raseljeno je oko 10,6 milijuna Ukrajinaca, što čini približno 24 % ukupnog stanovništva Ukrajine prije rata. Od toga je 6,9 milijuna interno raseljenih unutar Ukrajine, a 3,7 milijuna izbjeglica nalazi se u inozemstvu (EU, Moldavija, Ujedinjeno Kraljevstvo itd.). Većina raseljenih još se nije vratila svojim domovima.
Rusija trenutačno kontrolira oko 20 % teritorija Ukrajine, uključujući Krim (anektiran 2014.) te dijelove istočne i južne Ukrajine zauzete od 2022. godine nadalje.
Netko od kritičara Plenkovića nakon iznošenja ovih podataka reći će kako je Hrvatska manja država, s manjim brojem stanovnika i manjom površinom te kako je, gledano proporcionalno, pretrpjela sličnu štetu kao Ukrajina. U tome će biti djelomično u pravu. Međutim, imajući u vidu stotine tisuća ljudskih žrtava, milijune prognanih i raseljenih Ukrajinaca te činjenicu da ih je napala jedna od vodećih svjetskih vojnih sila s tehnikom i naoružanjem neusporedivim s onim koje su pobunjeni Srbi i tzv. JNA imali prilikom napada na Hrvatsku, Domovinski rat doista nije usporediv s ratom koji Ukrajina danas vodi i koji još uvijek traje.
Ovaj rat u Ukrajini predstavlja krvavi i zločinački pir znatno nadmoćnijeg agresora protiv miroljubivog naroda koji je, poput hrvatskog, želio biti svoj na svome, ne napadajući nikoga i živeći od prirodnih resursa koje im je darovao Bog.
Rat u Ukrajini ima i neusporedive geopolitičke konotacije za svjetski mir. Upravo zbog njega nastale su krajnje napetosti u odnosima EU – Rusija, EU – SAD, SAD – Rusija, SAD – Kina te NATO – Rusija, koje prijete eskalacijom sukoba na širem području planeta.
Zbog svega navedenog, Plenković nije „fulao cijelu loptu“, kako mu to kritičari imputiraju zbog izjave u Davosu. Jedino što mu se može donekle zamjeriti jest korištenje izraza „problem“ za Domovinski rat, iako ni taj „problem“ nije problem u onoj mjeri kako to tvrde njegovi napadači.
Svima njima bilo bi puno pametnije prestati s „navijačkim“ kritiziranjem i usredotočiti se na argumentiranu kritiku temeljenu na provjerljivim i dokazivim činjenicama – što u ovom slučaju očito nije učinjeno.
Vlado Marušić / Braniteljski-portal.ba