Pise: Žarko Lasić
Kako se približavaju izbori u Bosni i Hercegovini, ponovno se u medijima sve glasnije širi priča o navodnom odlasku Dragana Čovića. Ton tih napisa gotovo je žalobni – kao da se s političke scene sprema otići netko bez koga Hrvati više ne mogu disati.
No, realnost je posve drukčija. Dragan nigdje ne ide. Riječ je tek o još jednom medijskom spinu koji se, kao i mnogi prije njega, pokušava prodati javnosti. Ipak, vremena su se promijenila, a ljudi više ne nasjedaju na iste priče.
U tom kontekstu posebno je zanimljivo kako se stvara dojam da bi bez Čovića Hrvati ostali bez političkog identiteta. A riječ je o čovjeku koji se, ne tako davno, potpisivao ćirilicom.
Mi stariji dobro pamtimo kako je to izgledalo prije njega, ali mladi – oni koji danas imaju dvadeset ili manje godina – ne znaju drugačiju stvarnost. Za njih je sasvim prirodno da samo jedan čovjek pregovara i odlučuje u ime cijelog naroda.
Zato su sve te žalopojke i licemjerna podilaženja odavno izgubila smisao. Interesne skupine koje su se hranile na politici osobne moći i monopola i dalje postoje, ali su manjina. Novi izborni mehanizmi oduzimaju im prostor i utjecaj.
Možda upravo zato dolazi vrijeme u kojem će i mlađe generacije moći reći:
„Vidi, može i bez Dragana.“