Bezbroj puta smo vidjeli ovu sliku koja kruži internetom, a negdje su čak i pogrešno napisana imena i datumi.
Prvo, evo malo povijesti o nastanku ove slike, bez opisivanja pojedinaca na slici, jer neki nemaju biografiju, a neki imaju. Slika prikazuje dr. Vjekoslava Vrančića kako predaje ratnu zastavu zastavniku Čustoviću (iako postoji neslaganje oko toga, jer je zapovjednik vojnice bio pričuvni zastavnik Ćamil Krvavac). Zastava je odlikovana Poglavnikovom viteškom kolajnom za hrabrost vojnika Fazlagića Kule, 4. srpnja 1943. godine.
Prije nego što navedem druga imena, evo malo povijesti o mjestu zvanom Kula, koje se nalazi u Istočnoj Hercegovini i pripada Općini Gacko. Ime “Fazlagića Kula” dobilo je po utvrdi koju je u 17. stoljeću sagradio Ahmed Fazlagić. Fazlagići su bili velikaška obitelj iz Herceg Novog. Kada su Mlečani opsjeli Herceg Novi, obitelj je potražila utočište u Hercegovini. Raselili su se u tri smjera: dio u Čapljinu, dio u Trebinje, a dio u današnju Kulu ili “Kula Fazlagića”. Njihovi potomci i danas žive na tim prostorima. Utvrda Kula Fazlagić je u nekim razdobljima služila kao džamija, a cijelo to područje naziva se Kula Fazlagić i obuhvaća još devet sela.
Vraćamo se sada na povijest koja nas zanima. Na čelu Kule Fazlagića bio je starina Memišaga Džubur, dok je zapovjednik vojnice bio pričuvni zastavnik Ćamil Krvavac. O opskrbi se brinuo Džemal Tanović. Vojnica je bila naoružana puškama, bombama i nekoliko strojnica, a bila je podijeljena u satnije i vodove.
Početkom veljače 1943. četnici su okupili oko 3000 svojih boraca i opkolili Fazlagića Kulu sa svih strana, koja je bila utvrđena dobrim bunkerima i strojnicama. Četnicima je zapovijedao njihov pop Mastilović. Kuljani se nisu bojali borbe, već im je jedina briga bila hoće li im stići dovoljno streljiva.
U noći 2. veljače 1943. četnici su se tiho približili sa sjeverne strane Sarića Grede, odakle su planirali izvesti glavni napad. Otvorili su najžešću vatru, no vojnici su ih hrabro dočekali. Borba je trajala cijeli dan bez prestanka, a svi njihovi nasrtaji su odbijeni. Nisu im pomogle ni ratne varke s vriskom žena i djece iz pozadine, kojima su htjeli zavarati Kuljane da pomisle kako ih ima mnogo više. Tukli su iz pušaka, teških i lakih strojnica, ali nisu uspjeli probiti obranu ni na jednom mjestu. Nakon što su pretrpjeli velike gubitke i neuspjehe prvih dana i noći, četvrte noći krenuli su drugim smjerom – na lijevi bok Grede, između Babe Planine i posljednjih padina Sarića Stijene, uz potporu strojnica i bacača. No branitelji su snažno odbili sve napade, sprijeda i straga, pa su se četnici morali povući s velikim gubicima nakon što su nadirali čitavu noć, sve do pred zoru 10. veljače 1943.
Znajući da braniteljima ponestaje streljiva, neprijatelji i dalje čarkaju i pokušavaju se domoći Kule varkom. Pop Mastilović šalje Memišagi, starcu od 60 godina i starješini Kule, pregovarača s bijelom zastavom i pismom u kojem ga uvjerava da su četnici već zauzeli Zagreb te da je Nezavisna Država Hrvatska nestala. Memišaga odgovara: ”Slušaj što ću ti kazati, pa reci popu Mastiloviću: što mi poručuješ, pope, da je Hrvatske Države nestalo, onda znaj da je ona sada ovdje u Fazlagića Kuli – i mi ćemo je braniti dok god i jedan od nas mogne pušku posluživati!”.
Fazlagića Kula je obranjena sve do 1945. godine.
Fazlagića Kula nalazila se šest kilometara od Gacka, a danas više ne postoji. Bila je smještena u središtu sela, nedaleko od ivice polja. Imala je tri sprata i, prema pričama, tokom cijele turske vladavine bila je neosvojiva. Živa narodna predaja spominje česte napade Baje Pivljanina i njegovih uskoka na kulu, koju nikada nisu uspjeli zauzeti. Kroz više od tri stoljeća prelazila je nasljedstvom iz ruke u ruku i postepeno propadala. Na kraju je srušena do temelja, a danas nema ni traga od nje. Po njoj je cijeli ovaj kraj, koji obuhvata devet sela, dobio ime Kula Fazlagića.
Kula Fazlagića je u Drugom svjetskom ratu bila poznata kao jedna od posljednjih neporaženih utvrda Nezavisne Države Hrvatske 1945. godine. Branili su je Hrvati muslimani, od kojih se neki danas nazivaju Bošnjacima, a neki su ostali Hrvati. Vrhovni zapovjednik bio je Memiš (aga) Džubur, koji je partizanima poručio da Hrvatska nije propala. Utvrdu je branilo 210 vojnika, svjesnih da idu u smrt, ali se nisu predavali jer su vjerovali u Hrvatsku, onu do Drine.
Fazlagića Kula bila je opkoljena, a zapovjedniku Mešagi Džuburu poslan je zahtjev da se preda. Poruka je glasila: ”Predaj se, Mešaga. Pala ti NDH.” Legendarni Mešaga odgovorio je: ”Kako, bolan, pala, kad se još drži Fazlagića Kula!”
Zabilježeno je i pismo upućeno poglavniku Anti Paveliću krajem 1944. godine, u kojem stoji: ”Poglavniče, ako ti nije sigurno u Zagrebu, dođi među svoje u Kulu Fazlagića.”
Ovo mjesto palo je u ruke partizana tek nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Slike dolje:
Na slici su, koliko sam mogla saznati, pozvanici koji su na neki način sudjelovali u obrani Fazlagića Kule. Stoga možemo sa sigurnošću reći da su svi bili dio Časničkog zbora Hrvatskih oružanih snaga NDH. Datum slika je 4. srpnja 1943.
Ministar-vitez dr. Vjekoslav Vrančić predaje svilenu ratnu zastavu, ukrašenu Poglavnikovom viteškom kolajnom za hrabrost, vojniku iz Fazlagića Kule.
Marica Marić
IZVOR : Fazlagić Kula