Piše: Josip Milić
U organizaciji Ivana Penave, zamjenika predsjednika Hrvatskoga sabora, održan je okrugli stol pod nazivom „Masovni zločini jugoslavenskog komunizma u Sloveniji“. Prvi se nazočnima obratio prof. Mitja Ferenc, govoreći o poratnoj situaciji u Sloveniji. Između ostalog istaknuo je kako su komunističke poslijeratne likvidacije predstavljale pravu „industriju ubijanja“. Naredba je, kako je naveo, bila likvidirati sve časnike, a žrtve su sustavno brisane iz kolektivnog sjećanja.
„Riječ je o zločinu bez zločinaca“, naglasio je Ferenc, dodavši kako je tek 2003. godine u Sloveniji donesen Zakon o grobljima. Do danas su otkrivena 224 stratišta, a ekshumacije su provedene na 13 lokacija, pri čemu se većinom radi o posmrtnim ostacima pripadnika oružanih snaga NDH. Posebno je izdvojio Kočevski rog, koji je nazvao jedinstvenim u svijetu, s 3485 žrtava, istaknuvši da vlasti u Ljubljani već četiri godine ne dopuštaju dostojan pokop, uz obrazloženje da nema mjesta na groblju.
U ime Hrvatskoga državnog arhiva govorio je Dinko Čutura, koji je podsjetio da je tzv. Vukojevićeva komisija prikupila čak 670 kutija izuzetno vrijedne arhivske građe, na temelju koje je formirana baza podataka. Prema podacima Komisije, u Hrvatskoj je popisano 261.416 žrtava, dok su otkrivena 834 grobišta poratnih zločina. Čutura je podsjetio i na izjavu dr. Šterca da bi, da nije bilo ubijanja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, danas u Republici Hrvatskoj živjelo oko šest i pol milijuna stanovnika.
Potom se okupljenima obratila prof. dr. Vlatka Vukelić, osvrnuvši se na europska iskustva suočavanja s komunističkom prošlošću. Naglasila je kako je to pitanje važno i zbog sigurnosti društva te ocijenila da je Hrvatska u tom smislu „anomalija“ među bivšim komunističkim zemljama. Istaknula je kako države uključene u Inicijativu triju mora dijele zajedničko komunističko naslijeđe, dok su u suočavanju s komunističkim zločinima najdalje otišle Poljska, Litva i Estonija. Dodala je kako je tehnologija straha i terora nad civilima nadomještala izostanak stvarne potpore naroda, koju OZNA nije imala, čime se gušila svaka pomisao na otpor.
Baltičke zemlje su nakon pada komunizma osnovale međunarodne komisije koje su popisale žrtve, ali i ukazale na dugoročne posljedice zločina, uključujući osnivanje spomen-centara za žrtve poraća.
Posljednji panelist bio je Roman Leljak, koji je ustvrdio kako su se u 20. stoljeću komunizam i nacizam natjecali u razmjerima počinjenog zla. Naveo je kako je udruga Huda jama u prvih deset godina obilježila 133 grobišta, s ciljem da se državu Sloveniju potakne na ozbiljniji pristup ovom pitanju.
„376.000 žrtava poraća konačan je broj partizanskih zločina u Jugoslaviji“, rekao je Leljak, dodavši kako je Maribor najveće stratište Hrvata.
Naglasio je kako nije za izgradnju spomen-centara prije nego što se provedu sustavna iskapanja i utvrdi točan broj žrtava. „Tek tada nitko više neće moći nametati drukčiju istinu. Ne smijemo ponavljati pogreške komunista, koji su gradili centre i iz ideoloških razloga izmišljali brojke“, zaključio je.