Lijevo-liberalna logika i koncert “mržnje”
U danima nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, lijevo-liberalni mediji nisu mirovali. Dapače, udarnički su zasukali rukave ne bi li 500.000 ljudi koji su došli uživati u glazbi prokazali kao fašiste, ustaše i slične izmišljene spodobe koje vrebaju iz svakog kadra kad Thompson zapjeva. Čovjek bi pomislio da su se svi ti ljudi okupili zbog nekakvog državnog udara, a ne – pjesme.
Valja im priznati trud. Svaki naslov, svaka rečenica, svaka analiza – puna straha i moralne panike. Hvala Bogu što im se sve te crne prognoze o neredima, sukobima i – ne daj Bože – smrtnim posljedicama nisu ostvarile. No ne odustaju. Sad su krenuli dalje, uporno tragajući za bilo kakvim povodom za novu rundu pljuvanja. Ako nema stvarnog problema, stvorit će ga. Novinarska kreativnost, što ćeš.
U pokušaju da Thompsona optuže za širenje mržnje, posebice prema Srbima, uspjeli su se sami sebi zaplesti u vlastitu logiku. Jer, dok ga s jedne strane nazivaju sijačem netrpeljivosti, već u sljedećoj rečenici ga napadaju jer – pazi sad – razglas na koncertu mu rade isti ljudi koji to rade i Aleksandru Vučiću. Dakle, čovjek koji navodno mrzi Srbe surađuje s tehničarima koji rade za srpskog predsjednika. Nema što, logika besprijekorna.
Možda dotični novinari doista misle da smo svi idioti. Ili barem da nitko ne čita njihove tekstove – što im, iskreno, i nije neka pogrešna pretpostavka. Jer sadržajno, oni ionako ne nude informaciju, nego isključivo narativ: sve što ne odgovara njihovoj slici svijeta – mora biti fašizam.
I zato se pitam: nije li došlo vrijeme za mali tekst isprike? Nešto tipa: “Oprostite, pogriješili smo. Prozvali smo pola milijuna ljudi fašistima bez dokaza. Uvredljivo smo govorili o običnim ljudima koji su došli na koncert, mnogi s djecom, bez ikakve loše namjere.” Zvuči idealistično, znam. Neće se dogoditi.
Ali neka barem pokušaju živjeti s tom činjenicom i sa svojom savješću.
A mi, koje tako rado nazivaju “fašistima”, spremni smo im oprostiti. Jer znamo – ne znaju što pišu.