Benito Mussolini bio je talijanski novinar, političar i državnik, osnivač i vođa fašističkog pokreta u Italiji, poznat pod titulom Duce. Ono što se često prešućuje ili svjesno zanemaruje jest činjenica da je Mussolini svoju političku karijeru započeo duboko unutar ljevice. Od rane mladosti bio je marksist, aktivan u socijalističkom pokretu, a nakon završetka školovanja radio je kao novinar u socijalističkim glasilima. Njegov uspon kulminira 1912. godine kada postaje urednik službenog glasila Talijanske socijalističke partije Avanti!, što ga svrstava među najutjecajnije osobe tadašnje talijanske ljevice.
Do raskida sa socijalistima dolazi tijekom Prvog svjetskog rata, kada Mussolini zagovara ulazak Italije u rat, suprotno službenoj internacionalističkoj liniji stranke. Taj raskid nije bio ideološko odbacivanje socijalizma kao takvog, već prijelaz s klasnog i internacionalnog socijalizma na nacionalni socijalizam. Fašizam koji će kasnije oblikovati zadržava ključne elemente socijalističke misli: snažnu ulogu države, kolektivizam, prezir prema liberalnom kapitalizmu i individualizmu te podređivanje pojedinca „višem cilju“ zajednice.
Adolf Hitler bio je njemački političar i vođa Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP). Iako se u javnom diskursu često prikazuje kao „ekstremna desnica“, sam naziv stranke jasno pokazuje njezinu ideološku osnovu: nacionalsocijalizam. Hitler je odbacivao liberalnu demokraciju, slobodno tržište i parlamentarni pluralizam, jednako kao i marksistički internacionalizam. Njegov cilj bio je stvoriti totalitarnu državu u kojoj država kontrolira ključne segmente gospodarstva, društva i kulture, dok je pojedinac potpuno podređen kolektivu i vođi.
U tom smislu, kako je utvrdio filozof i glavni ideolog fašizma Giovanni Gentile, fašizam se može razumjeti kao poseban, nacionalni oblik socijalizma. Gentile je tvrdio da fašizam nije negacija socijalizma, nego njegova „realizacija“ u nacionalnom okviru. Država postaje vrhovna moralna i politička instanca, a klasna borba zamjenjuje se „nacionalnim jedinstvom“.
Stoga povijesna stvarnost pokazuje da sukob između fašizma, nacionalsocijalizma i komunizma nije bio klasična borba „desnice protiv ljevice“, kako se to često pojednostavljeno prikazuje, nego borba između različitih oblika ljevičarskih, kolektivističkih i antiliberalnih ideologija: s jedne strane internacionalnog socijalizma i komunizma, a s druge nacionalnog socijalizma i fašizma. Sve te ideologije dijelile su zajedničko neprijateljstvo prema liberalnoj demokraciji, slobodi pojedinca i ograničenoj ulozi države, razlikujući se ponajprije u pitanju nacije, rase i načina organizacije društva.
Objavljeno: