NEDJELJNI IZBOR U ZAGREBU – OBIČNA LJUDSKA FORMULA
Pitate se izaći na finale izbora za gradonačelnika/cu Zagreba ili ne, zašto, kome dati svoje povjerenje?
Zbilja ponekad bude čudno kako ljudi, svakodnevni ljudi, koji žive realan život izvan virtualne i medijsko-oligarhijske iluzije, dopuštaju da im osobne odluke u politici i na izborima nameću polupismeni piarovci i analitičari.
Nudeći im šumu fikcija u kojoj se, ili razbiju o stablo koje ne vide u tom kaosu, ili bježe od te šume ostavljajući ju piromanu.
A ne može stvar biti jednostavnija.
Zamislimo da smo u nevolji, koju nikako ne možemo sami riješiti, izloženi nekoj ugrozi.
Moramo se obratiti za pomoć, a nikako ne smijemo pozvati u pomoć nekoga tko će nas još više ugroziti.
Imamo samo dvoje ljudi kojima se možemo obratiti.
Tomislava Tomaševića i Mariju Selak Raspudić.
Kome bi se obratili?
Tko nam nije, a tko jest dokazano naudio?
Od koga bi realno mogli očekivati savjet, tko bi od njih dvoje mogao ukazati na riješenje i izravno nam biti koristan?
Kome bi uputili djecu na poučavanje s ciljem da budu onakva kakvom ih želite?
Koga bi radije pozvali na kavu ili čaj u svoj dom, konačno, s kim bi željeli da vas ljudi do kojih vam je stalo vide u društvu?
Na tim pitanjima postaje sve drugo nebitno.
Kome bi se obratili?
Odgovor na to pitanje je politička odluka prvog reda.
Jer, to pitanje nudi odgovor o našem odnosu prema svome gradu i svojoj zemlji, a prije svega o svakome od nas.
Tu laži nema.
Ne trebaju nam tumači.
Znamo i vidimo.
Svojom pameću, dušom i svojim očima.
Moj odgovor mnogima koji me pitaju – što nam je činiti, zato je – ostavite se tumača i pismoznanaca, sučeljavanja i ispitivanja javnog mnijenja, procjena i očekivanja “pametnijih” od vas, ostavite se razmišljanja što će drugi i što će vam tko reći. jer kad svedete dvojbe na osobnu razinu na kojoj se inače jedino može i mora slobodno odlučivati, sve dobije ljudsku narav u pitanju i iskrenom odgovoru samima sebi i pred sobom – Kome bi se obratili za pomoć?
To je ozbiljno ljudsko pitanje svakome tko ima prošlost, hrvatske i kršćanske korjene, svakome tko ima osjećaj ponosa, tko ima djecu i unuke.
O tome se odlučuje, zbog toga se izlazi na izbore. I zato se ne pita – što nam je činiti i kome ukazati povjerenje.
Svi to znamo ako ćemo biti pošteni prema sebi i dostojni samoga sebe.