Što nam reakcije na smrt ekstremnog desničara Charlieja Kirka mogu reći o vremenu u kojem živimo?
Charlie Kirk bio je ultrakonzervativni desničar koji je zagovarao nošenje oružja, širio rasističke stavove, homofobiju i seksizam te opravdavao genocid u Gazi. Smatrao je da su crnci inferiorni, a da bi i desetogodišnja djevojčica koja je silovana trebala biti prisiljena iznijeti trudnoću.
Kirk je izjavio da je pokoja žrtva vatrenog oružja svake godine „vrijedna toga”, jer je važnije da ljudi imaju slobodu. To je „racionalno”, ustvrdio je nakon jedne masovne pucnjave na kampusu.
Kirk je javno usporedio pobačaj s holokaustom (!), tvrdeći da je sloboda žene da odluči hoće li zadržati plod – ubojstvo koje je gore od industrijskog zločina ubojstva odraslih ljudi, koji su imali svijest i bili osobe.
Samo nekoliko dana prije smrti vrijeđao je sve mlade žene na televiziji, tvrdeći da nemaju usađene vrijednosti, pa se zato na Zapadu rađa premalo djece.
Kirk je objavio digitalnu listu sveučilišnih „profesora za odstrijel”, koji su nakon toga imali problema na poslu, a nad njima se često provodilo, najčešće verbalno, ali i fizičko nasilje.
Profesorice s te liste bijeli muškarci verbalno napadaju, nazivaju ih „kučkama, pičkama, crnčugama” i prijete im svakakvim oblicima nasilja.
Kod nas će u Premanturi župnik održati misu zadušnicu za, kako kaže, „divnog mladog Božjeg čovjeka”, „koji se do smrti borio za Istinu”, kršćanina Charlieja Kirka, te ga je povezao sa svećenikom kojeg su ubili partizani – Giovannijem Bonifaciom. Župnik tvrdi da su sve to laži protiv Kirka koje objavljuju mediji.
Osobno, s posebnim zanimanjem pratim ovu situaciju jer sam nedavno i sama imala problema na poslu zbog svojih antimilitarističkih stavova. Ministarstvo znanosti uputilo je mom fakultetu zahtjev za postupanje, zbog anonimnog prijavitelja koji je tvrdio da vrijeđam Oružane snage RH. Ministarstvo se nije pozvalo ni na jedan zakon, poslovnik ili pravilnik koji bi tom „postupanju” dao legitimaciju.
Osobno svakodnevno dobivam desetke uvreda, a primila sam i ozbiljne prijetnje. U nekoliko navrata serijski su se širile laži o meni s mnogih profila na društvenim mrežama. Najodvratnije su dvije – da sam tukla muža jer nisam dala djetetu da ide na vjeronauk i da sam u srednjoj školi govorila kako Hrvati ne postoje i da ih treba pobiti kao što to rade Srbi u Vukovaru. Takve laži potiču nasilje koje doživljavam, za sada najčešće na društvenim mrežama, ali i verbalno u javnosti.
Ne znamo koji su bili motivi Kirkova ubojice. Iako su konzervativci odmah optužili ljevičare, očito nije riječ o osobi lijevih opredjeljenja. Ubojica dolazi iz radikalno vjerske i naoružane obitelji.
No, očito je da se u društvu podiže ljestvica tolerancije na nasilje i traži se povod za progon ljevičara. Ako nešto možemo naučiti iz neuspješnog atentata na Trumpa i atentata na Kirka, onda je to činjenica da promocija nasilja, huškanje, militarizacija, ograničavanje ženskih sloboda i anti-LGBT stavovi danas jačaju. A to nije dobro.
Ako se danas netko treba ispričati, onda su to oni koji promoviraju sve oblike antihumanizma, a sigurno ne oni koji ustaju protiv nasilja.
Objavljeno: