Srbija je bila ‘onesviještena’, dodao je, a stanje u kojem je Srbija bila dobilo je najtočniji opis u riječi jedne studentkinje – ‘neizdrž’.
„Sedam mjeseci poslije te pobune, Srbija je podijeljena, rascijepljena. A dvije trećine Srbije hoće drugačiju Srbiju, neće ovaj režim, neće ovu lobotomiju, neće laž, neće lopovluk, neće kriminal, neće UDBA-u, neće Srbiju koja je talac onoga režima koji sprovodi Armagedon nad Ukrajinom“, poručio je Drašković.
Pojasnio je i koga smatra Hitlerom ovog doba.
„Kada je krenuo na Austriju, Hitler je rekao Austrija je povijesna greška koju ću ja da otklonim. Putin je rekao isto uoči agresije na Ukrajinu. Ukrajina je povijesna greška, baš to je rekao, koju ću da ispravim. Hitler je govorio, volim Evropu, ali ja hoću da ujedinim germanski svijet. Isto je govorio i govori Putin i hunta u Kremlju, da su za maksimalnu suradnju s Europom, s Amerikom, sa svima na svijetu i da samo hoće da ujedine ruski svijet. E sad, to je plagijat, to je kopija. Dakle, bukvalno kopirali su ono što je radio Hitler“.
Dalje navodi da „svijet ne vidi šta se događa u ovoj Srbiji – i ovdje se govori o kopiji kopije, o ujedinjenju srpskog sveta“.
„A o ujedinjenju’ srpskog sveta’ govore oni koji su ga razjedinili. ‘Srpski svet’ je bio ujedinjen od Alpa do Soluna, u onoj državi koja se zvala Jugoslavija, kao što je bio ujedinjen i bošnjački, hrvatski i makedonski, to je bila divna država, to je bila ‘balkanska Amerika’. I glavne ubojice te države, sada zagovaraju da se na njenim ruševinama, po uzoru na Hitlera, odnosno ruskog svijeta, ujedinjuje nekakav ‘srpski svet’. Mi smo doživjeli najveće nacionalno poniženje i sramotu, početkom svibnja kada je patrijarh srpski u razgovoru s ruskim predsjednikom i patrijarhom, kad su izrazili neskrivenu sreću zbog pobjeda nad Ukrajinom i ujedinjenja ruskog svijeta, rekavši da čeznu za time da i ‘srpski svet’ postane dio toga ruskoga svijeta“, kazao je on.
Odgovorio je Drašković i na pitanje je li svoju krizu iz Srbije Aleksandar Vučić prebacio u Bosnu i Hercegovinu.
„Ne znam ja šta on podržava, šta ne podržava. Jer je najčešće situacija kontradikcija. Podržava se Dejtonski sporazum, teritorijalna cjelovitost i integritet Bosne i Hercegovine. A istovremeno se podržava politika Milorada Dodika koja otvoreno zagovara rušenje te države kojoj mi poštujemo i teritorijalni integritet i suverenitet. Dakle, to je jedan stav za koji ne možete reći da je protiv Bosne ni da je za očuvanje države Bosne“.
Ocijenio je i da Dodik i Vučić ispunjavaju program koji se piše u Kremlju.
„Nikome u Europi, pa ni u Washingtonu, nije u interesu da se ponovno zapali Balkan. Naprotiv, svima je u interesu nekakvo pomirenje, uključenje u euroatlantske integracije čitavog ovog regiona bivše Jugoslavije. Jedino to nije u interesu sadašnjoj hunti u Kremlju. Otvaranje balkanskog fronta itekako bi odgovaralo imperijalnim ambicijama toga režima koji na nišanu ne drži samo Ukrajinu. Jednostavno bi pažnja i Europe i svijeta uveliko bila okrenuta k Balkanu, s obzirom da smo mi dokazali, svi skupa, da smo za nesreću izuzetno talentirani I kad bi planulo u Bosni, planulo bi preko noći. I u Makedoniji, i na Kosovu, i u Crnoj Gori“, objašnjava on.
Pojasnio je i kako vidi rasplet situacije u ‘borbi’ između institucija Bosne i Hercegovine i Dodika.
„Ma, ne mogu da vidim ništa. Zato što znam Dodika koji mi je govorio krajem 90-ih i početkom 2000-tih da treba hitno, hitno, hitno, ali da se opiru Bošnjaci i Hrvati – Bosna i Hercegovina da preskači sve prepreke i uđe u članstvo NATO-a. Dakle, koji je govorio da je on pisao Dejtonski sporazum, ne bi bolji sporazum mogao da napiše od Dejtonskog sporazuma. Koji mi je govorio Dejtonski sporazum, naravno, nije Ustav. To je okvirni sporazum o miru. Ovaj Dodik danas, možda to nije on. Možda se vratio iz Moskve neko drugi koji liči na njega. Šalim se, naravno. Ne vjerujem da je većina Srba, i ne znam stanje u Republici Srpskoj, ali ono koliko ga znam, većina naroda je i protiv pomisli da se tamo obnovi zlo“.
Prošle godine je u Ujedinjenim narodima usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Na pitanje može li ta Rezolucija biti opomena narodima, kaže:
„Ne može. Zato što je danas stanje u svijetu takvo da ni nirnberške presude ne znače ništa. Jeste jako dobro da se svake godine obilježi, toga jula, i sve podsjeti na taj zločin, ali istovremeno nema nikakve reakcije na negiranje onoga što je utvrđeno presudom dva međunarodna suda“.
Kaže i da oni koji su počinili genocid imaju ime i prezime. Nije ime i prezime Srbija, nije ime i prezime srpski narod, naveo je.
“To zločinci pokušavaju da se brane, a pokušavaju da se brane zato što su na vlasti i ovdje i u Bosni garniture koje su sudjelovale u tim zločinima i koje su vjerojatno odgovorne, ne za sam taj zločin, ali za atmosferu koja je do zločina dovela”, zaključio je Vuk Drašković.