Piše: dr. Tomislav Jonjić
Nakon tih „oporbenih“ ocjena, tj. ocjena Nezavisne Države Hrvatske koje je bivši general JNA davao dok je bio daleko od vlasti, slijedila je ona od 24. veljače 1990., na Prvome općem saboru Hrvatske demokratske zajednice, kad je istaknuo kako „NDH nije bila samo puka ‘kvislinška tvorba’ i ‘fašistički zločin’, već i izraz kako povijesnih težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika, u ovom slučaju vlade Hitlerove Njemačke, koja je na ruševinama versailleskoga krojila ‘novi europski poredak’, tih težnji Hrvatske i njenih geografskih granica. Prema tome, NDH nije bila samo puki hir osovinskih sila već je bila posljedak posve određenih povijesnih čimbenika.“
Video-zapis toga govora dostupan je svakomu na onome kanalu što ga je jedan učeni ministar nazvao „jubitom“, a marljiviji i znatiželjniji će pronaći da je Vladimir Šeks u svojoj knjizi „Državni udar – kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH. Prvi dio“ (Zagreb, 2017., str. 393.) objavio Tuđmanove riječi izgovorene 14. siječnja 1994., na sjednici predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice, koje glase ovako: „Mi smo se našli u borbi za hrvatsku državu i mi smo bili oslonjeni i morali smo biti oslonjeni prije svega na te elemente hrvatstva koji su stradali u NDH, koji su bili povezani s NDH i to je bila većina hrvatskog naroda. Htjeli mi to ili ne, to je bila većina hrvatskog naroda! I bez tog elementa ne bismo bili izdvojili Hrvatsku!“
Iznova, dakle, poslušajmo što kaže autor „Izvorišnih osnova“ Ustava Republike Hrvatske: (1) većina hrvatskog naroda bila je povezana s NDH; (2) na te „elemente“ se je moglo i moralo osloniti „prije svega“ (dakle – nije se moglo računati na brigadu koja nosi ime Vladimira Bakarića, diverzante Jakova Blaževića i PPN Milutina Baltića!), te (3) bez tog „elementa“ i naslona na nj, Hrvatska bi ostala u sastavu Jugoslavije.
A da se ne radi o nekom nepromišljenom i nekontroliranom Tuđmanovu ispadu, pokazuju njegove ocjene u razgovoru s tadašnjim predsjednikom hrvatske vlade, Franjom Gregurićem, održanom 27. siječnja 1994. u Predsjedničkim dvorima: „Mi moramo na antifašizmu graditi zbog svijeta i zbog demokracije, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da je većina hrvatskog naroda bila za NDH, ne za ustaše, ali za NDH, i ne smijemo zaboraviti da bez tih radikalnih Hrvata rat sa Srbima i danas s Muslimanima ne bismo dobili.“
U nastavku je Tuđman govorio o pokušajima da se „vrati Jugoslavija“, pa spominje Mesića i Manolića, spominje i „Budišu i ove i one vani“ itd. Faksimil tog transkripta iz fonda MKSJ-a u Den Haagu donosim u prilogu, a napominjem da je Šeks, uz neznatne redaktorske zahvate koji ne zadiru u sadržaj i smisao teksta, objavio dio i tog transkripta na str. 443. svoje spomenute knjige.
Šeksa se, inače, kao što znademo, obično naziva jednim od glavnih pisaca ustavnog teksta – njegova normativnog dijela – što će valjda biti uglavnom točno, ali ja ovdje na tu pojedinost podsjećam uglavnom zbog njezine anegdotalne vrijednosti. Drugi neka zaključe, ima li ona i koje drugo značenje. U svakom slučaju, važnije je što kaže sam Tuđman: moramo „na antifašizmu graditi zbog svijeta i zbog demokracije, ali isto tako ne smijemo zaboraviti da je većina hrvatskog naroda bila za NDH, ne za ustaše, ali za NDH, i ne smijemo zaboraviti da bez tih radikalnih Hrvata rat sa Srbima i danas s Muslimanima ne bismo dobili“. Treba li crtati ili je dovoljno jasno? Ali, kao u onim beskonačnim reklamama: ni to nije sve… (Nastavit će se)