– Čeljadi koja se panično boji slova i koja ne čita ništa složenije od partijskih proglasa, uzaludno je bilo što objašnjavati. Tako je, recimo, uzaludno išta objašnjavati Saši Đujiću, navodno političkom tajniku Socijaldemokratske partije Hrvatske, koji je prije par dana u poznatom jugoslavenskom dnevnom listu koji izlazi u Zagrebu pozvao Andreja Plenkovića da prouči što je Tuđman govorio o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i o događajima u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata.
Aleksandar-Saša, naime, misli da o tome sve znade, jer je Partija propisala što treba znati. U prethodnih 28 nastavaka ove nizanke pokazali smo da se Tuđmanove misli o tome baš i nisu podudarale s partijskima. Podsjetili smo i na to da je Vladimir Šeks u svojoj knjizi objavio dijelove transkripta Tuđmanova razgovora s Franjom Gregurićem (u vrijeme kad je Tuđman već odavno predsjednik države), ali Saša Đujić se ne će odvažiti na štivo složenije od „Mirka i Slavka“, pa nikad ne će iz prve ruke, iz Tuđmanovih tekstova i zapisa pročitati da je on i kao predsjednik države podučio Gregurića da je većina Hrvata 1941. bila za državnu neovisnost, a ne za obnovu Jugoslavije.
Ne će se Saša nikad odvažiti da posegne za transkriptom Tuđmanova govora na sjednici predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice koja je održana 14. siječnja 1994., na kojoj je predsjednik države ponovio da je većina Hrvata 1941. bila za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ima li smisla Saši Đujiću – i sličnim đujićima – citirati Tuđmanovo obraćanje Klubu zastupnika Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskom saboru 7. travnja 1994., u vrijeme njegova razlaza s Mesićem i Manolićem, kad je toj dvojici predbacio da slijepo ustraju u partizanskoj („antifašističkoj“ odnosno jugoslavenskoj) interpretaciji događaja iz Drugoga svjetskog rata.
Ovako je, naime, Tuđman tada rekao: „[P]roblem je u tome što je Joža [Josip Manolić] ostao ukotvljen na svojim, tim ljevičarskim, komunističkim pozicijama i idejno-teorijskim i kadrovskim. Nije se približavao i stapao s tom HDZ-ovskom središnjom politikom. On je i u jednom od posljednjih intervjua rekao da jedino antifašizam priznaje u hrvatskoj povijesti. Ja sam o tome govorio do prvog Sabora HDZ-a, i to neprestano govorim da Hrvatsku gradimo na antifašizmu jer je antifašizam osnova na kojoj se gradi današnji međunarodni poredak. Ali mi ne možemo zaboraviti da je hrvatski narod u borbi za svoju opstojnost, u borbi za svoju državu imao i druga opredjeljenja i da je dijelom bio na strani NDH, ne zato što je ona bila profašistička, kvislinška tvorevina, nego zato što je htio svoju državu.“ (Hrvoje ŠOŠIĆ, Istine o Dr. Franji Tuđmanu. Prvi dio. AGM, Zagreb, 2002., str. 99.-100.)
A već godinama je (pod naslovom „Dr. Tuđman 1993.: Joža, shvati (više Hrvata bilo je za NDH nego za nas partizane“) na Maxportalu dostupan transkript Tuđmanova izlaganja na sjednici predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice koja je održana 27. travnja 1994. godine. Komentirajući sukob s Josipom Boljkovcem, Tuđman je tom zgodom kazao:
„I rekao sam još, – mi moramo svoju politiku graditi na antifašizmu, jer čitav svijet taj demokratski poredak gradi na antifašizmu i deklarativno i formalno, a nas tuče hipoteka NDH, fašizma, itd. Prema tome, mi moramo svoju politiku graditi na antifašizmu, ali sam mu rekao, – Joža Boljkovac, nemoj zaboraviti da na strani kada je riječ o partizanima i onoj drugoj strani NDH, ustaša, domobrana, kada je riječ o hrvatskom narodu, onda je veći dio bio na strani NDH. Ne na našoj komunističkoj antifašističkoj strani, – budimo toga svjesni. I to ne, nije hrvatski narod bio na strani NDH zato što je bio ustaški, ili što je bio fašistički, nego zato što je htio svoju državu… Prema tome, toga budimo svjesni, i prema tome, mi svoju politiku moramo graditi i pred svijetom, i u zemlji, na antifašizmu, na demokraciji, ali moramo voditi računa i o tome, da ovaj rat, koji nam je nametnut, na život i smrt od strane, opet velikosrpskog imperijalizma, – da nismo mogli dobiti bez većine toga naroda.”
Tako, dakle, Tuđman po tko zna koji put. Prema tome, ne bi uopće trebalo gubiti vrijeme na Sašu Đujića i đujiće uopće, jer oni će nastaviti misliti tuđom glavom – dakle: brbljati i blebetati – ali zbog onih koji ipak žele misliti svojom, a ne partijskom glavom, i koji žele sami donositi svoje zaključke, valja kazati još poneku. Jer, samo budale ne shvaćaju da to nije rasprava o prošlosti, nego o sadašnjosti i budućnosti hrvatskog naroda… (Nastavit će se)